Potraga za plesnim identitetom

GK Komedija, Zagreb: Legenda o orašaru, red. Pascal Touzeau

  • GK Komedija, Zagreb: Legenda o orašaru, red. Pascal Touzeau, foto: www.madridballet.comBaletni ansambl GK Komedija hrabro se i s dobrim namjerama bacio u drugi samostalni projekt. Samostalni u odnosu na matičnu kazališnu kuću koju redovito opslužuje, a zapravo, u novom, obećavajućem partnerstvu s Madrid Balletom i Baletnom trupom Croatia.

    Legenda o orašaru je inačica Krcka Oraščića odnosno Ščelkunčika i naravno, s temom božićnog iščekivanja prigodna je i zahvalna tema u vrijeme Adventa. Zamišljena i izvedena s malim brojem plesača i minimalnom, pokretnom scenografijom, ova multimedijalna predstava koju potpisuje Pascal Touzeau (a uvježbali su je Tina Vrtar Stipić, Dinko Bogdanić i Leo Mujić) u prvom redu počiva na tehnici i dinamici videa, tj. filmskoj animaciji likova i iluziji prostora koji se otvara u novoj dimenziji, i veličini cijele scene nasuprot publike. Nešto kao s druge strane ogledala. Druga razina predstave je tekst, priča, izvedena kao sinkronizacija stvarnih likova koji plešu kao i onih animiranih na platnu. A tek treća ostaje pokretu koji u više navrata, u situacijama  tjeranim tekstom i slikom postaje marionetski brz i nervozan. I tek se vrlo rijetko otvori prostor skladnoj plesnoj sekvenci podržanoj glazbom i zaustavljenom slikom.

    GK Komedija, Zagreb: Legenda o orašaru, red. Pascal Touzeau, foto: www.madridballet.comPlesnu priču nose gosti, u jednoj, zapravo vrlo neobičnoj i šarolikoj kombinaciji: uz sigurne prvake zagrebačkog Baleta Mirnu Sporiš i Georgea Stanciua (Klara i Orašar), tu je spretni, živahni Ivica Bago (Frederick), povratnik iz Izraela, njegova kolegica Limor Ziv (Majka) te Zvonimir Kvesić (Drosselmeyer) iz Studija za suvremeni ples. A sve ostalo u brzim izmjenama i malim divertismanima popunjava baletni ansambl Komedije.

    GK Komedija, Zagreb: Legenda o orašaru, red. Pascal Touzeau, foto: www.madridballet.comI dok je prvi dio brz poput video igrice, nosi neko iznenađenje, i razumljiv je u odnosu slike, teksta i pokreta, pa djeci može biti zanimljiv već po animiranom svijetu igračaka, napadu miševa i pojavljivanju sedmoglavog Kralja miševa, drugi dio ostaje tekstualno nejasan i predug u autorskoj neodlučnosti između plesnih brojeva, vizualnih efekata (koji više ne drže pažnju) i nejasne poante. I zapravo suvišan u situaciji gdje nema ni prave plesačke parade niti scenskog spektakla.

    (Što naravno, u konačnici, nije razlog da se obeshrabri baletni ansambl Komedije u daljnjoj potrazi za vlastitim plesnim identitetom!)

    © Maja Đurinović, KULISA.eu, 4. prosinca 2009.

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji