Gorko-slatka komedija

Zagrebački plesni centar: Bolji život, ideja i koncept Sonja Pregrad, Leja Jurišić

  • Bolji život, ideja i koncept Sonja Pregrad, Leja Jurišić
    Plesačica i koreografkinja Sonja Pregrad nakon istraživanja solo forme (O tijelo moje, kad bi samo bilo sa mnom tu i Solo), u posljednje vrijeme radi u paru s drugim autorima pa smo je tako na Platformi mladih koreografa vidjeli u koreografski vrlo zanimljivom Dishevelled kada je surađivala s Johannom Chemnitz, a u najnovijem radu suradnica joj je slovenska autorica Leja Jurišić. Recimo usput kako Leja Jurišić iza sebe ima i međunarodnog iskustva, primjerice u radu s Meg Stuart.

    Predstava Bolji život, premijerno izvedena u Zagrebačkom plesnom centru 27. ožujka, iako označena kao work in progres, dovoljno je zaokruženo djelo. Taj gorko-slatki eksperiment nastoji iznaći formulu za bolje življenje, forsirajući smijeh i pozitivan stav i u naizgled bezizlaznim situacijama koje bi u drugačijim okolnostima bile krajnje neugodne ili u najmanju ruku dosadne.

    Izvedba počinje posve nereljefnom plesnom sekvencom, bez vidljivih akcenata, koju plesačica prekida provalama smijeha, da bi zatim jednako bezizražajno nastavila plesati na glavnu glazbenu temu iz nekoć popularne srpske televizijske serije Bolji život. Slijedi animacija publike prisilnim izazivanjem smijeha koji kasnije prerasta u spontano i dugo smijanje koje je, činilo se na trenutke, u potpuno zamračenom anonimnom prostoru bilo nemoguće zaustaviti.

    Iako naočigled nisu ideal baletne vertikalne izduljenosti, druga izvođačica pokušava uvjeriti i sebe i publiku kako njezine noge ipak nisu toliko loše, a kasnije jedva suspreže smijeh prepričavajući zapravo žalosnu priču partneričine bake i njezina ostarjelog tijela. I dalje slažući elemente služeći se estetikom burleske, autorice izvode niz gegova nespretnih, nemogućih tjelesnih poza, razrješujući ih do granice međusobna tjelesnog zlostavljanja. Čak i jedini, inače ne previše lijep i pozitivan rekvizit – žicu, one uspijevaju transformirati u simpatično cvijeće kojime u stilu Pine Bausch na samome kraju prekrivaju pozornicu, dok desetak djevojaka odjevenih u najsvečanije haljine od smijeha gubi tlo pod nogama i predstavu završava smrtno ozbiljnih lica.

    Bolji život tako, premda iznimno zabavlja i nekima izaziva grčeve od smijeha, ostavlja dojam gorčine u želucu. Izvođači su ispunili zadatak subotnjeg light entertainment programa. Možda je pravo pitanje, čemu se vraćaju cirkusanti nakon što se ugase svjetla.

    © Jelena Mihelčić, KULISA.eu, 29. ožujka 2010.

Piše:

Jelena
Mihelčić

kritike i eseji