Postoje li granice doživljajnoga?

27. Tjedan suvremenog plesa: Singular Sensation, kor. Yasmeen Godder

  • Singular Sensation, kor. Yasmeen Godder, foto: Tamar LammIzraelska koreografkinja Yasmeen Godder posljednjih je godina gotovo stalna gošća Tjedna suvremenog plesa, svaki put iznova potvrđujući status međunarodne zvijezde; ovaj put s čak dvije predstave, Singular Sensation i Love Fire. Popularnost i nagrade zaslužila je zbog uvijek vrlo aktualnih i bliskih pitanja kojima se bavi u svojim predstavama, a obrađuje ih otvoreno, drsko i tijelima koja govore izravno, a svatko ih u publici bez dvojbe doživljava što je, mora se priznati, rijetko majstorstvo.

    Singular Sensation intenzivna je predstava gusto nabijena pokretom i gestom, a temelji se samo na jednoj stvari: privući pozornost. Pet se izvođača neprestano nadmeće tko će biti najzanimljiviji, najekstremniji, naj ovo, naj ono. Bitka je to čija žestina raste dok nam se ne čini da je jedini izlaz eksplozija. Način na koji to postižu jest da se iscrpljuju do kraja. Krevelje se, trepću, izvijaju, skaču, beskrajno se trudeći istaknuti iz grupe na bilo koji način. Kada se čini da jedan od njih uspije dobiti pažnju publike, drugi mu se priključe kopirajući ga, nastojeći dobiti komadić pozornosti na sebe.

    Singular Sensation, kor. Yasmeen Godder, foto: Tamar LammSingular Sensation, kor. Yasmeen Godder, foto: Tamar LammKada im to više ne uspijeva na razini pokreta i kostima, koji su kod žena redovito svjetlucave, naravno što kraće haljinice dubokih dekoltea ili proreza na leđima, a kod muškaraca komadi s neobičnim detaljem, uvode kojekakve rekvizite u nekonvencionalnoj uporabi. Polijevaju se kričavim bojama, koriste špagete kao dio kostima, umeću svijetleće displeje u kosu, posipaju se šljokicama, navlače najlon čarape na glavu, valjaju se u želeu i slično, a sve uz glasnu glazbenu podlogu agresivne elektronike koja pulsira bez zaustavljanja.

    Hiperaktivnost i međusobna brutalnost izvođača pažljivo je dozirana tako da kod gledatelja stvori baš onoliko tolerancije koliko je potrebno da ne prekrijete oči i uši. Singular Sensation ukazuje na sveprisutno samonametanje, imperativ neprekidne komunikacije i izlaganja baš svega svima, ispituje granice do kojih možemo apsorbirati mnoštvo neizbježnih informacija. Predstava ukazuje na senzaciju ili doživljaj kao ono što nas privlači i od čega svi na neki način živimo, međutim svaka senzacija traži još veću da bi bila isto, a auditorij sve manje doživljava pa traži još i još kako bi uopće nešto osjetio.

    © Jelena Mihelčić, KULISA.eu, 27. svibnja 2010.

Piše:

Jelena
Mihelčić

kritike i eseji