Odiseja u Baletu 2010.

Balet HNK Ivana pl. Zajca Rijeka: Maurice Ravel, Daphnis i Chloé, kor. i red. Staša Zurovac, dir. Nada Matošević

  • Balet HNK Ivana pl. Zajca Rijeka: Maurice Ravel, Daphnis i Chloe, kor. i red. Staša Zurovac, dir. Nada Matošević
    Daleko od uobičajenog poimanja baletne glazbe, i čini mi se, prilično ispred svog vremena, Maurice Ravel je za Ballets Russes Sergeja Djagiljeva skladao Daphnis i Chloé – koreografsku simfoniju u tri djela. Riječ je o čudesnoj, ambijentalnoj glazbi nekih viših sfera i stoga, bez obzira na nesumnjivo vizionarske kvalitete impresarija Djagiljeva (a poznavajući antologijska djela ruskih baleta), ne čudi ni Fokinov koreografski problem (čiji je libreto Ravel očito prilično ignorirao) ni neuspjeh predstave iz 1912. - bez obzira na Nižinskog i Tamaru Karsavinu u naslovnim rolama. Balet je od onda održavan na životu, no rijetko se spominje kao veliki uspjeh. Trebalo je proći četrdesetak godina da Ravelova scenska freska pozitivno iznenadi publiku i zaživi pokretom u neoklasičnoj estetici Fredericka Ashtona, a i danas je to rijedak i hrabar izbor baletnog repertoara, kao nešto za sladokusce.

    I evo, stotinjak godina nakon praizvedbe baleta, intendantica HNK Ivana pl. Zajca poziva svog ravnatelja Baleta, to jest maestra Nada Matošević i koreograf Staša Zurovac zajedno kreću u umjetničku avanturu zvanu Daphnis i Chloé. Zurovac u traganju za autorskim rješenjem izbjegava zamku Ravelovog djela posvećujući se zapravo više režiji nego koreografiji. Jer zamka nije u glazbi nego u prijeporu narativnog libreta – koji nudi pravu sapunicu do konačnog sretnog raspleta – i apstraktne atmosferske glazbe.
    Balet HNK Ivana pl. Zajca Rijeka: Maurice Ravel, Daphnis i Chloe, kor. i red. Staša Zurovac, dir. Nada Matošević
    Skupljene su jake snage: uz orkestar, zbor i balet te kostimografkinju Katarinu Radošević Galić, tu su Zurovčevi iluzionisti, specijalna ekipa za scensku fantaziju / fantastiku kojoj kao da je prepušteno vodstvo: scenograf Žorž Draušnik, oblikovatelj svjetla Deni Šesnić i autor video materijala Marin Lukanović. Rezultat je magličasto audiovizualno tkanje koje stapa dimenzije vremena i prostora, prelijeva se, vođena sjajnom i odlično izvedenom glazbom i svjetlosnim (laserskim i inim) zvjezdanim stazama s malog antičkog otoka Lezbosa u svemir. Ništa tu, u mitskom trajanju glazbenoscenske freske, ne može imati oštre rubove: ni radnja, ni likovi niti koreografska sekvenca, koja je mjestimice poput grupno prodisane improvizacije zadanih kvaliteta. Čak su i dueti, bez dramaturškog uporišta u glazbi, postavljeni više kao naznaka značenja i efektna slika nego tjelesno traženje osebujnih rješenja. I neobični stroj iz ljudske ropotarnice pokušaja – satni mehanizam kao simbol ograničenja, postaje besmislen kraj dokonih Nimfa – utjelovljenja ugaslih sazviježđa i zaštitnica ljubavnika. Svi likovi su onkraj tjelesnih strasti, u smirenosti trajanja na nekoj razini više.

    Prelijepi mladi par Daphnis i Chloé (Vladimir de Freitas Rosa i Camila Izabel Moreira) ideal su tjelesne harmonije te ljepotom (po antičkim mjerilima kalokagatije) stječu pravo na ostvarenje ljubavi, makar – intervencijom svemira. Na njihovoj strani je još moćni Pan (Andrei Köteles), koji se začudnim efektom otvaranja blende pojavljuje iz zelene svjetlosti kao nadnaravno biće koje svevidećim okom saznanja luta labirintima nesvjesnog, i nimfa Syrinks (Cristina Lukanec) kao Panovo (pra)sjećanje na ljubavnu čežnju. A crni gusari predstavnici su one druge, tamne strane koja upada u svjetlucavu bjelinu nimfi i na trenutak narušava idilični svijet ljubavi.
    Balet HNK Ivana pl. Zajca Rijeka: Maurice Ravel, Daphnis i Chloe, kor. i red. Staša Zurovac, dir. Nada Matošević
    Ostajući u dimenziji znakovite scenske simbolike svemira (svemira koji se otvara u nama kao rezonanca onom velikom i nedokučivom oko nas) Zurovac vraća priču na planetu Zemlju i za epilog priče o Daphnisu i Chloé odabire znameniti, u svakom pogledu izazovni i uvijek ponovno čitan i isčitavan Ravelov Bolero. Sada svi plesači, pomiješane bijele i crne snage sjede mirno na kubusima, kružno postavljeni oko mladog para koji je u centru rotacijske pozornice, koja se tijekom cijelog Bolera lagano (o)kreće. Prvi impuls će krenuti od plesačice u centru, Chloé, strasno i lagano; preuzet će ga Daphnis, pa će neko drugo biće zauzeti njihovo mjesto, impuls će se pojaviti i na rubovima, postupno se prenositi, da bi na kraju sva tijela (žudnje) živjela, disala, propinjala se u snažnoj organskoj pulsaciji glazbenog ritma i nezaustavljivoj rotaciji – planeta.

    © Maja Đurinović, KULISA.eu, 31. svibnja 2010.

    (predstava je prenijerno izvedena 22. svibnja 2010.)

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji