Varijacije o strahu

27. Tjedan suvremenog plesa: Lànonima Imperial, Variacions Al-leluia, kor. Juan Carlos Garcia

  • Lànonima Imperial, Variacions Al-leluia, kor. Juan Carlos Garcia
    Malo je koja inozemna trupa ostavila takvog traga na hrvatsku plesnu scenu kao Lànonima Imperial. Kroz gostovanja na TSP-u svojim su drugačijim, strasnim i virtuoznim, atletskim i izrazito suvremenim plesnim izričajem, koji je kao po ledu klizio i pomicao zidove velike dvorane ZKM-a, fascinirali domaću plesnu scenu. Suradnjom sa Zagrebačkim plesnim ansamblom kroz koprodukciju Prepoznavanje krajolika iz 1996. te brojnim radionicama, nametnuli su i uveli novi standard plesanja i pristupa tijelu. Na hrvatskoj se sceni tako dogodilo slobodnije, otvorenije, suštinski muzikalnije i senzualnije tijelo. Takvo plesačko tijelo iskazuje se kroz improvizaciju temeljenu na ekonomičnosti release tehnike koja logikom tijela samog ide do maksimuma u ekstenzijama i prostoru. Vidjeti Lànonimu Imperial ponovno odličan je programski potez Festivala, te su put Gavelle krenuli i mnogi stari fanovi Juana Carlosa Garcie i njegovog magičnog kazališta.

    Lànonima Imperial, Variacions Al-leluia, kor. Juan Carlos GarciaVariacions Al-leluia, nastala 2007, predstava je za tri plesača i rock glazbenicu. Ishodište predstave je strah i jezovite dječje priče, kao i apsurdnost javnog govora kojim se manipulira svijest ljudi i deformira stvarnost. Kao što je bilo i za očekivati, predstava je to posebne atmosfere dobivene kombinacijom koreografije u izvedbi odličnih plesača s rafiniranim scenskim i svjetlosnim materijalom. Ono što predstavi ne ide u prilog i što je zadržava na prilično plitkoj razini jest nesklad teme i same koreografije.

    Predstava je strukturirana kao niz teatarsko-plesnih-glazbenih interakcija koje rade s temom straha i manipulacije. Tako vidimo plesačicu koja se kreće poput zvijeri, stoliće na kotačima koji putuju scenom, igru plesačice i zrcala u kojoj ona kao da nestaje ili prolazi kroz zrcalo, djevojku u crnoj haljinici-korzetu zarobljenu u kavezu koji na šiljcima ima bijele glave izbrisanih lica. Ima tu i palih anđela s krilima iz kojih frcaju pera, pa ogromnih krila na napuhavanje, oštrih i zaglušnih gitarskih rifova i pjevanja na španjolskom i engleskom, kao i prekidanja predstave zbog tehničkih problema kojim se očito želi razbiti njezina magija. Sve je to na visokoj razini u svim segmentima.

    Lànonima Imperial, Variacions Al-leluia, kor. Juan Carlos GarciaNo, proučimo li pobliže odnos koreografije odnosno onoga što izvođači rade u smislu plesnog materijala, nailazimo na sukob s kontekstom predstave. I dalje prepoznatljiva koreografija jakih naglasaka, snažnih izbačaja, brzih izmjena vertikala, bogato ornamentirana u rukama i pokretima glave, ovdje se vrti unutar jednog te istog intenziteta. To je ples moćnog pa čak i samodopadnog tijela i kao takav vrlo privlačan i atmosferičan. Međutim, nije u rezonanciji s temom straha, niti jeze ili manipulacije. Isto tako, zanimljivo je da izvođači iako tjelesno različiti, ulaskom u koreografiju postaju prilično isti, kao da ih koreografija sravni na ansambl.

    Tako u Variacions Al-leluia ne saznajemo ništa o igri hrabrosti i straha, o krhkosti ili traumi, o sukobu s unutarnjim demonima. Ostaje lijep, ali općenit plesno-kazališni doživljaj.

    © Iva Nerina Sibila, KULISA.eu, 1. lipnja 2010.

Piše:

Iva Nerina
Sibila

kritike i eseji