Metalni lučonoša

24. Eurokaz, festival novog kazališta, Zagreb, 2. – 27. lipnja 2010: Bespredmetno, Aurélien Bory / Compagnie 111

  • Bespredmetno, Aurélien Bory / Compagnie 111Problem neposlušnih ljudskih igračaka kao da nastavlja mitski motiv ljudskog neposluha spram Božjih zapovijedi. Ta nezgodna tzv. slobodna volja, koja od prkosa postaje zločestoća, kao da seli iz zaigranih genija tehnologije u njihovu djecu. Odakle uopće ideja da će inteligentni strojevi s mogućnošću samorazvoja biti poslušni i da neće svoju moć zloupotrijebiti? Književna i filmska literatura straši i upozorava: od HAL-a (2001: Odiseja u svemiru), do različitih inačica androida i kiborga (Blade runner, Terminator, Matrix…), očito je da su Asimovljevi zakoni robotike (Ja, robot) često izigrani, odnosno da roboti ne moraju prihvatiti ljudskom vrstom propisana etička pravila.

    Znakovit je u tom smislu detalj iz predstave - ujedno plakat ovogodišnjeg Eurokaza; scena u kojoj robot, odnosno robotska ruka koja se rabi u autoindustriji, pridržava, vodi čovjeka držeći ga za glavu…

    Bespredmetno, Aurélien Bory / Compagnie 111Dakle, glavni protagonist predstave Bespredmetno Auréliana Borya je Robot. Izmješten iz prostora svoje funkcionalnosti, postavljen je na scenu, besposlen – pospremljen kao u ropotarnici. No, već početna situacija upozorava: to nešto veliko iz nekog je razloga sputano debelom plastičnom folijom. Možda da bi se zaštitio stroj od propadanja ili da bi netko bio zaštićen od stroja? Kako zamotana stvar (biće?) prodiše, svaki pomak te pokretne plastike (termin za suvremeni ples iz dvadesetih godina 20. stoljeća) mijenja sliku i novim oblikom, linijama i naborima budi neke zgodne, nevine asocijacije. I onda će neoprezni radoznalci, izvođači Olivier Alenda i Olivier Boyer, skinuti foliju… Oslobođeni stroj je zanimljiv, i zapravo ga na početku doživljavamo kao radoznalo, hirovito i vrlo snažno biće. Prva stvar koju će prošetati prostorom je svjetlo (nešto poput višestruke baterije). Metalni lučonoša, Lucifer? 

    Robot ima sposobnost dizanja velikih ploča pa u lukavoj igri pomicanja na neko vrijeme pokapa oba izvođača. Zapravo je od početka očito da robot vodi priču, i kroz neku vrstu ljudske zabave učvršćuje svoju moć. Riječ je o jakim vizualnim scenama, usporenog, velikog pokreta kroz prostor sa zastojima u neobičnim, za ljudska mjerila nemogućim pozicijama tijela. Poput vožnje neobičnim hully-gullyjem. Robot rješava jednog po jednog izvođača u zabavnim pas de deuxima; manipulirajući velikim podnim pločama, duhovito se poigrava i s ljudskim dimenzijama i tjelesnim odnosima (sličnog efekta kao u predstavi Tijelo Ksenije Zec i Saše Božića nedavno postavljenoj u Trešnji), da bi ih na kraju obojicu provozao stisnute u jednoj ladici.
    Bespredmetno, Aurélien Bory / Compagnie 111
    Pokušaj ispadanja iz igre, ili njezino zaustavljanje, pospremanje igračke iza napetog zastora od folije izaziva veliki bijes Robota i pretvara ga u Terminatora. Vidimo i čujemo užasne udare o taj crni zid i možemo samo pretpostavljati što se događa iza… i kako će završiti rat stroja i ljudi. Svjetlo koje na kraju probija kroz izrešetanu foliju otvara novi svemir; ružan i umjetan, u kojem neki ljudi bez lica (novi androidi?) služe velikom Robotu. 

    Iako je autor nesumnjivo poentirao djelo, ono ipak ostaje najdojmljivije na vizualnom planu, tehnologiji i savršenoj preciznosti i mehanici igre. Rekla bih da se Bory još uvijek nije ozbiljno zabrinuo i da se ne boji Robota, nego više uživa u igri i njegovim nadljudskim moćima.

    © Maja Đurinović, KULISA.eu, 2. srpnja 2010.

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji