Gusta mreža značenja

56. Splitsko ljeto: Balet Hrvatskog narodnog kazališta Split: Dodir, kor. i red. Rami Be’er

  • 56. Splitsko ljeto: Balet Hrvatskog narodnog kazališta Split: Dodir, kor. i red. Rami Be’erPredstava Dodir Rami Be'era premijerno izvedena 3. kolovoza na 56. Splitskom ljetu u izvedbi Baletnog ansambla Splitskog ljeta, protekla je kako se i očekivalo –spektakularno. Autor predstave koreograf i umjetnički direktor Kibbutz Contemporary Dance Company Rami Be'er potvrdio je da je pronašao svoj baletni ansambl, a i kazališnu kuću koja ga prati na svim razinama. Još uvijek su nam u sjećanju predstave Magnum i Screen Saver istog autora, a njegovo upečatljivo pismo iščitava se i u novoj predstavi Dodir. „Pokret je govor tijela, no Dodir je njihov susret i nagovor na zajedništvo u dinamičkom univerzumu“ – stoji u programskoj knjižici predstave. Za sve svoje projekte Be'er će reći kako je za njega glazba izvor plesa, svako slušanje je ujedno i poticaj za vizualizaciju zvuka pokretom. Vrlo širok izbor glazbe potaknuo je kolaž maštovitih plesnih slika i začudnih koreografskih rješenja. Cjelovit kazališni doživljaj i lakoća baratanja scenskim prostorom bitne su karakteristike stvaralaštva ovog autora. Koreograf, dramaturg, redatelj, oblikovatelj scene i kostima, izbor glazbe, oblikovatelj svjetla i zvuka ja Rami Be'er!

    Dojam organske cjeline iznikle iz jasne vizije autora koji čvrsto drži sve konce u rukama ne narušava ni prividno labava struktura predstave koja se sastoji od 24 plesne slike, isprepletene gustom mrežom repetitivnih motiva nastalih u prvom dijelu predstave, a koji se zatim matematički strogo i točno pojavljuju razbijajući strukturu drugog dijela, manje apstraktnog i više lirski intoniranog dijela predstave. Na sadržajnom planu u narativne slike drugog dijela upliću se trivijalni, mitski, intimni i etno motivi. Inkorporirani elementi osobnosti, namjerne greške, naprsline bunta ili straha, slamaju savršenu strukturu izazivajući kod gledatelja dojam šarma i nonšalancije. Kompozicija predstave je stvarana po kontrastnom principu, danas popularnom terminu yin i yang. Nakon mira dolazi agresija, nakon kaosa smiraj, nakon mraka svjetlo, a nakon buke tišina. Sve u neprekidnom gibanju sinusoide životnih principa.

    56. Splitsko ljeto: Balet Hrvatskog narodnog kazališta Split: Dodir, kor. i red. Rami Be’erPredstava započinje plesačicom zatvorenom u vrlo mali prostor, oskudno osvijetljenu, osuđenu na mogućnost minimalnog kretanja. Nameće se snažna simbolika zelenog drveta koje buja na takvom korijenju. Predstava završava sa cijelim ansamblom na potpuno osvijetljenoj sceni koji trgajući zastore otvaraju, ogoljuju i oslobađaju prostor pozornice do krajnjih granica. Svaka plesna slika je zaokružena cjelina, no povezivanje tih slika, pretapanje jedne u drugu, njihov logički kraj, a ujedno početak one druge, sve to usklađeno glazbom, pokretom i svjetlom, daje dojam savršene filmske montaže kakva se doista rijetko vidi u našim kazalištima. Ovdje je sve podređeno predstavi, a svi sastavni elementi počevši od sjajne rasvjete, pomno odabranih kostima, jednostavne i funkcionalne scenografije, zanimljivih koreografskih rješenja su usklađeni i na vrlo visokom nivou.

    Be'er očito obožava kada nešto pada (srebrni listići, crvene latice) i to koristi obilno u gotovo svim svojim predstavama. U slučaju Dodira to je snijeg, ali iskoreografirani snijeg. Razvijajući idiličnu sliku od jednog rasvjetnog tijela, jednog plesača i jednog punkta snježenja, očekivano gradacijski ispunjava pozornicu velikom količinom svih elemenata, no iznenada se cijela slika pretvara ne u mećavu, već u pointilističku sliku francuskih majstora. Asocijacije koje izaziva uvijek su višeslojne. Tako i repeticija direktnog, nasilnog, vojničkog hoda praćena glazbom Laibacha, koji se proteže kroz cijelu predstavu ujedno podsjeća i na siguran, izazovan i profesionalni hod manekena.
    56. Splitsko ljeto: Balet Hrvatskog narodnog kazališta Split: Dodir, kor. i red. Rami Be’er
    Posebnost kreativnosti rada Rami Be'era svakako je svjetlo. Pretpostavljam da dok radi koreografiju već unaprijed ima ideje za svjetlosna rješenja. Ponekad plesnim sekvencama zapravo ispunjava unaprijed zacrtana brižljivo strukturirane dizajnerske ideje. U njegovom slučaju bi se trebao dodati još jedan pojam u kazališnom zanimanju: dramaturg rasvjete. Na pitanje da li je prvo nastalo u njegovim predstavama svjetlo ili ples, doista je teško odgovoriti. Te dvije bitne sastavnice plesnog scenskog djela kod Ramia često izmjenjuju prednosti. No uvijek su u skladu i podršci jedno prema drugom. Nije zanemarivo da je preciznost vođenja rasvjete, jednaka je preciznosti plesača na sceni.

    Povod i razlog oko koga se zahuktala ova kazališna čarolija jesu plesači. Njih šesnaestoro na sceni prolaze kroz predstavu u svim fantastičnim izmjenama tempa i ritma, noseći osnovnu ideju Kibuc Teatra: svi smo jednaki rođeni i pred Bogom smo svi isti. Solisti i treći red baletnog ansambla u istim kostimima, u istom redu, tretirani jednako pod majstorskom, ali mora se priznati diktatorskom palicom sveprisutnog autora, djeluju uigrano, nesebično, vizualno atraktivno, jednostavno i božanski moćno u Dodiru koji proširuje vizure klasičnog baleta u nedogled. Moć na kojoj počiva hijerarhijska struktura klasičnog plesnog kazališnog ansambla poklekla je pred zajedništvom i mogućnosti iskazivanja umjetnosti bez ukalupljivanja i granica.

    56. Splitsko ljeto: Balet Hrvatskog narodnog kazališta Split: Dodir, kor. i red. Rami Be’erAlbina Rahmatuljina u muškim mudantama samozatajno, nenametljivo i istovremeno fascinantno iskazuje sve kvalitete vrhunske primabalerine. Izuzetna tehnika, savladavanje suvremenog plesnog izraza, preciznost i podatnost koje su iskazali plesači Baleta splitskog HNK u interpretacijama modernijih plesnih predstava, uzdiže taj baletni ansambl u svestran, suvremen ansambl kakav nailazimo u europskim centrima. Svi, ali svi plesači zaslužuju posebnu pozornost kako kritike i gledatelja tako i svojih kolega: Albina Rahmatullina, Andrej Kremz, Artjom Žusov, Irina Čaban, Daniel Jagar, Doron Perk, Kristina Luptakova, Jelena Zekić, Jovana Mirosavljević, Matea Milas, Nikol Marčić, Kristina Burić, Remus Dimache, Romulus Dimache, Sanja Kaliterna, Sanja Nevešćanin, Yurie Tanaka. Kompletna transformacija cijelog ansambla govori o njihovoj spremnosti na učenje, o njihovom razvoju, moram reći i inteligenciji, o kolektivnoj svijesti za koje je itekako zaslužna iskusna plesačica i ravnateljica Almira Osmanović.

    © Sanja Petrovski, PLESNASCENA.eu, 10. kolovoza 2010.


    Kibbutz Contemporary Dance Company zagrebačka je publika mogla vidjeti 2008. kada su gostovali s predstavom Ekodoom Ramija Be’era.

Piše:

Sanja
Petrovski

kritike i eseji