Od svjetla do svjetionika

Scena Gorica, Velika Gorica i Atelier Chorégraphique, Zagreb: Koliko je slana tvoja tama, kor. Mark Boldin

  • Scena Gorica, Velika Gorica i Atelier Chorégraphique, Zagreb: Koliko je slana tvoja tama, kor. Mark Boldin
    U produkciji Scene Gorica i Ateliera Chorégraphique 15. rujna premijerno je izveden autorski plesni solo Marka Boldina Koliko je slana tvoja tama. Predstavu sam vidjela 18. rujna kada je odigrana u zagrebačkom Plesnom centru, prostoru koji otvorenom blizinom svakako pogoduje intimnom, ispovjednom obliku sola.

    Boldin je već dugo prisutan na hrvatskoj plesnoj sceni, a kako radi i izvan domaćih granica, pojavi se u nekim vremenskim razmacima nekako tiho i diskretno, krajnje nenametljivo. Boldinova autorska poetika je također i zapravo sve više osobna, oprezna u izlaganju i tjelesnom uobličavanju postupka introspekcije. Tema scenskog bivanja senzibilnog, krhkog bića koju je načeo u koreodrami Život, dragi život i koja se dešavala u odnosima izvođača, sad je fokusirana na jedno tijelo. Biće usamljeno na sceni, ali vrlo svjesno izloženosti pogledima i time otvoreno za pričanje svoje priče. Boldin misli i izražava se u scenskim slikama, više tjelesnim figurama nego stanjima – koje svjetlom Saše Fištrića izvlači iz tame osobne svijesti i podsvijesti. (Neke scene, poput ritualnog pisanja / upisivanja znakova po koži čak su ostale u prevelikom mraku pa se akcija tek naslućivala.)

    Boldin ostaje veliki Dječak, uvijek s nekom dozom začuđenosti u prihvaćanju poziva, odnosno impulsa izvana. Od početne nage izloženosti i spore artikulacije udova kojom tijelo nalazi način dizanja, on nekako slijedi svjetlo, i prima udarce, zaigra se poput lude, traži odraz, uđe u stroj za pranje rublja i izađe nov… da bi završio u nježnom bljesku, u spiralnom pokretu visoko na praktikablu – koji je mijenjao strane i namjene tijekom izvedbe (scenografija Rene Gjurašin) – poput malog svjetionika.

    I nema se puno toga reći. Nema aktivizma, eksperimenta ili neke druge angažiranosti doli autorove zahvalnosti za puno lijepih malih stvari koje mu daju smisao.

    © Maja Đurinović, PLESNASCENA.hr, 30. rujna 2010.

    koreograf i izvođač: Mark Boldin
    dramaturginja: Maja Sviben
    scenografija: Rene Gjurašin
    skladatelj: Arvo Part
    dizajn svjetla: Saša Fistrić
    kostimografija: Mirjana Zagorec
    asistentica koreografa: Ersilia Nikpalj

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji