Fluid ljubavi

Hrvatsko narodno kazalište Split: Adolphe Adam, Giselle, kor. Aivars Leimanis (prema: Marius Petipa, Jules Perrot, Jean Coralli)

  • Hrvatsko narodno kazalište Split: Adolphe Adam, Gisele, kor. Aivars Leimanis (prema: Marius Petipa, Jules Perrot, Jean Coralli)
    Nova kazališna sezona HNK Split svečano je otvorena premijerom baleta Giselle Adolphea Adama u izvedbi Baletnog ansambla i koreografiji Aivarsa Leimanisa. Taj popularni bijeli balet u splitskom HNK u medijima je najavljen između ostalog informacijama o povredama i nedoumicama sa prijavama novih plesača (koje je riješio novi /v.d./ intendant), što je uz intervjue sa umjetnicima pomalo podiglo prašinu i dalo do znanja da balet nije samo ljepota i lakoća, nego ga tvore i ljudi od krvi i mesa koji žive od plaće po mogućnosti uredne, a ne samo od umjetnosti. Uostalom, kao i svi mi.

    Zadnji je put Giselle premijerno postavljena u Splitu prije točno 28 godina. Balet je praizveden 1841. u današnjoj Opera National de Paris, u koreografiji Julesa Perrota. Prva Giselle bila je Carlotta Grisi velika talijanska balerina, a Albrechta je igrao Lucien Petipa (Mariusov brat). U međuvremenu su u raznim koreografijama i uz glazbu drugih skladatelja zaživjele razne Giselle, no do danas se najuvjerljivije zadržala varijanta na Adamovu glazbu i koreografskom predlošku Mariusa Petipa.
    Hrvatsko narodno kazalište Split: Adolphe Adam, Gisele, kor. Aivars Leimanis (prema: Marius Petipa, Jules Perrot, Jean Coralli)
    U Split je Giselle prvi put izvedena u siječnju 1957. kada je u naslovnoj ulozi nastupila Ane Roje (Albrechta je plesao Myles Marsden) u koreografiji Antona Dolina. Druga premijera bila je 1971. u koreografiji Katarine Obradović i izvedbi Katarine Kocka i Dragana Tičića Primorca. Posljednja premijera Giselle u koreografiji Gradimira Hadžija Slavkovića bila je 1982. i zadržala se na daskama cijelo desetljeće. Minka Kamberović (kojoj je pukla ahilova tetiva na otvorenoj sceni i cijeli ansambl zajedno sa princem je užasnut plakao) i Ivanka Lukateli bile su Giselle, dok su Marin Turcu i Rade Vučić tumačili Albrechta.

    Giselle je najznačajniji rano-romantični balet koji unatoč svojim odlikama stare klasične zadanosti i danas rado gledan. U antičko doba publika je poznavala djelo koje će gledati i procjenjivala interpretaciju izvođača i autora. Istu sudbinu dijele i klasične postave baleta gledane kritičkim okom publike koja je djelo vidjela nekoliko puta pa vrlo solidno može ocijeniti vještinu i umijeće plesne interpretacije. Splitska publika, naročito premijerna, na toj je razini. Zbog toga je izazov za sve sudionike ovog projekta prilično velik. Balet HNK pozvao je goste iz Latvije, koreografa Aivars Leimanisa i dirigenta Aleksandrsa Vilumanisa koji su sa sobom donijeli kostime i scenografiju (za uzvrat će koristiti scenu i kostime iz splitske predstave San ljetne noći za svoje izvedbe u Rigi).
    Hrvatsko narodno kazalište Split: Adolphe Adam, Gisele, kor. Aivars Leimanis (prema: Marius Petipa, Jules Perrot, Jean Coralli)
    Aivars Leimanis nekad poznati latvijski baletni prvak, danas je umjetnički ravnatelj Baleta Letonske nacionalne opere sa nizom glavnih uloga i koreografskih ostvarenja iza sebe. Njegova Giselle rađena je prema Julesu Perrotu, Jeanu Coralliju i Mariusu Petipau. Dojmljiva je preciznost i jasnoća kojom su ispripovijedane sve nijanse ove romantične priče. Nakon niza uspješnih modernih predstava na repertoaru splitskog Baletnog ansambla zanimljivo je gledati obilje pantomime koje prevladava u prvom činu u izvedbi izvrsnih plesača i načinu kako i najsitniju stvar izvode osviješteno i sa puno pozornosti pridajući im punu važnost i značaj. Ples Gisellinih prijateljica, zaigranost seljaka i pas de deux koji se provlače kroz idiličnu seosku priču o prelijepoj Giselle koja je zaljubljena u princa Albrehta, uvertira su glasovitoj sceni ludila i otvaranju priče za bajkovit drugi čin.

    Test svake solistice je Gisellina scena ludila i njezina smrt čime završava prvi čin. Irina Čaban je proživljavajući i kontrolirajući i najmanju gestu vrlo dojmljivo i savršeno jasno publici prikazala svoje i Leimanisovo viđenje te scene zadane povijesnim predloškom. Mlada Irina je pred nama poludjela i umrla, predajući se bez zadrške ulozi i publici. Drugi čin je doista kao stvoren za tu vrsnu splitsku plesačicu. Pokazala je svu svoju vještinu, krhkost i snagu istovremeno, ljubav i hrabrost, nježnost i lakoću u izvođenju zahtjevnih tehničkih elemenata. Izrazito snažne osobnosti sigurno je dominirala scenom.
    Hrvatsko narodno kazalište Split: Adolphe Adam, Gisele, kor. Aivars Leimanis (prema: Marius Petipa, Jules Perrot, Jean Coralli)
    Večer je bila i uspješna promocija novog mladog solista splitskog Baletnog ansambla Vlada Ilcencoa koji je ulogu lakomislenog princa Albrechta uspješno i sa simpatijom iznio do kraja. Klasična čistoća i preciznost odlika su njegove izvedbe zahtjevnih plesnih sekvenci kojima obiluje ovaj balet. Lakoćom i visinom skoka pokazao je da i dvostruko veća pozornica jedva bi udovoljila njegovim mogućnostima.

    U seoskom pas de deuxu svi su primijetili malu nespretnost Andreja Kremza prilikom podizanja Jeve Karpilovske. Kremza vjerojatno nije imao dovoljno vremena za pripremu jer je uskočio kao zamjena za povrijeđenog Khalila. No svi ako su ikada bili na pozornici u nekom klasičnom baletu znaju što znači predivna skliska suknjica za partnera kojemu je u toj situaciji partnerica jednostavno skliznula sa ramena.

    Fantastični drugi čin je esencija klasične baletne umjetnosti i razlog zbog kojeg se i počinje plesati klasični balet. Duh Giselle nakon njezine nesretne i prerane smrti štiti svog dragog od vila-djevojaka izraslih iz slavenske mitologije i europskih legendi. Cijeli drugi dio je ples u funkciji borbe za život i dokazivanja bezuvjetne ljubavi. Fluid te ljubavi prenijeli su solisti svojim suptilnim pas de deuxima, glumom i mimikom uz savršenu izvedbu i publici koja je drugi čin prekidala gromoglasnim pljeskom. Mistični, a ujedno i zadivljujući svijet vila nadahnuo je koreografa koji je iskoristio mnoštvo scenskih efekata ne izlazeći iz okvira tradicije izvođenja ovog dugovječnog baleta (dim, velovi koji lete, vile koje kližu i pojavljuju se sa drveta).

    Hrvatsko narodno kazalište Split: Adolphe Adam, Gisele, kor. Aivars Leimanis (prema: Marius Petipa, Jules Perrot, Jean Coralli)Baletni ansambl predvođen Kristinom Luptakovom u ulozi Mirte bio je uigran i precizan. Kohezija grupe, a ujedno i sposobnost svakog plesača pojedinačno dolaze do izražaja u svim segmentima. Hilarion koga je tumačio Remus Dimache bio je izražajan i snažan. Uloga šumara nije plesački zahtjevna, ali je zato glumačka i umjetnička zrelost koju je pokazao Remus Dimace na vrlo visokoj razini.

    Početak nove sezone bio je iznimno uspješan za baletni ansambl koji je planirao čak tri solističke postave izvedbe Giselle. Još jednom nametnuli su se kao respektabilan baletni ansambl velikih mogućnosti i širokog spektra.

    © Sanja Petrovski, PLESNASCENA.eu, 19. listopada 2010.

Piše:

Sanja
Petrovski

kritike i eseji