Osjećaj trajanja

Bacači sjenki, Odmor od povijesti, red. Katarina Pejović, Boris Bakal (u koprodukciji sa Zagrebačkim kazalištem mladih i Festivalom Perforacije)

  • Bacači sjenki, Odmor od povijesti (scenografija predstave)
    Odmor od povijesti
    prvi je dio trilogije Proces_Grad inspirirane Procesom Franza Kafke, u produkciji Bacača sjenki, umjetničke organizacije pod vodstvom Borisa Bakala. Prvi Odmor od povijesti izveden je 1. travnja 2008. godine, a zasad posljednji 21. prosinca 2010. godine u Društvenom centru Kino Mosor. Riječ je o najnagrađivanijoj i najzapaženijoj predstavi Bacača sjenki, o čemu svjedoči i porast broja posjetitelja – sa 16 na premijeri na 40 na zadnjoj ovogodišnjo izvedbi.

    Sukladno transparentnom naslovu predstave, aranžman pozornice emanira ozračje odmora – posjetitelji  se predaju vodstvu glumaca koji ih tetošeći ušuškavaju i poliježu u krevete. Radnje nema, tek ponešto dramske akcije koja dopire do ušiju posjetitelja kao žamor te  osobnih ispovijedi izvođača, njihovih maštanja i zamišljanja stanja smrti. Ti trenuci isprepliću se s misaonom aktivnošću posjetitelja, umirujući ili uznemirujući potiču autorefleksiju. Sama šutnja koja prevladava, tama, sporost kao osjećaj trajanja te minimalna gustoća kazališnih znakova potiču otvorenost i raspršenost percepcije posjetitelja. „Dok ležim u tami, na prijelazu između dva dana, puštam da se tišina ispuni slikama, glasovima, zvucima, osjećanjima prethodnih sati, dana, paralelnog prostor-vremena misli, želja, prizivanja, strahova i nada… Asocijacije ulijeću među njih, pletu mrežu; o tu se mrežu odbijaju trenutne senzacije, da bi se nanovo uhvatile u mrežu i o nju odbile…“ Svijest gledatelja se možebitno pročišćava suočavajući se s vlastitom poviješću koja se mislima iskazuje i otpušta. Tako predstava ima meditativan karakter vodeći nas kroz „metafizičko putovanje po rubu kolektivne i individualne svijesti, kroz predjele sna i smrti kao jedinih sigurnih utočišta od povijesti“.
    Bacači sjenki, Odmor od povijesti (scenografija predstave)
    Kako se zapravo odmara od povijesti? Suprotno nego što se povijest oblikuje. Potraga za oblikovanjem osobne povijesti obično završava njenom nerelevantnošću: gustoća i brzina kolanja informacija, prezasićenost zapažanja proporcionalna s manjkom vremena za procesuiranje informacija dovodi do entropije rangiranja važnosti i smislenosti detalja povijesti. Ova predstava čini suprotno: deficitom informacija uz inflaciju vremena daje prednost relevantnosti osobnog iskustva nad nerelevantnosti povijesti. Iako u realnosti odmor od povijesti nije moguć, čini se da ga je na trenutak zaista mogući doživjeti. Predstava tu mogućnost  nudi, a o svakom posjetitelju ovisi koliko ju je u stanju primiti.

    © Mirna Rončević, KULISA.eu, 29. prosinca 2010.

kritike i eseji