Kontrapunkt zvan Carmen

Hrvatsko narodno kazalište Split: August Bournonville, Napoli, kor. August Bournonville, prenio Johnny Eliasen; Georges Bizet, Rodion Ščedrin, Carmen, kor. i red. Valentina Turcu

  • Hrvatsko narodno kazalište Splitu: August Bournonville, Napoli, kor. August Bournonville, prenio Johnny Eliasen

    Hrvatsko narodno kazalište u Splitu u petak 8. travnja izvelo je Napoli & Carmen, svoju posljednju, drugu ovosezonsku premijeru. Iza naslova stoje dvije plesne jednočinke iz dva stoljeća – 19. i 20, dva baletna stila – klasični i moderni, dva koreografa – August Bournonville (prijenos: Johnny Eliasen) i Valentina Turcu; te dvije teme potpuno različitih emotivnih naboja i plesnih energija.

    Iz klasičnog baleta Napoli Augusta Bournonvillea danski koreograf Johnny Eliasen uzeo je finale trećeg čina i u njega inkorporirao pas de deux iz baleta Praznik cvijeća u Genzanu istog autora. Taj je dio vjerojatno zamišljen kao lagani, šareni uvod u tešku Carmen, iako tehnički nije nimalo lagan, što se vidjelo u ponekim nesigurnostima i neujednačenostima inače pouzdana ansambla. Idiličnost povijesne razglednice likovno su podcrtale scenografkinja Dinka Jeričević i kostimografkinja Naida Kromić.

    Plesali su: Elena Nikolaeva, Kristina Luptakova, Sanja Kaliterna, Sanja Dimache, Caitlin Seither, Artjom Žusov, Vlad Ilcenco, Nathan Bland, Remus Dimache, Scott Pascal, Matea Milas, Jovana Mirosavljević, Simona Caputo, Korana Bilan, Monika Dinoni i Ieva Karpilovska.
    Hrvatsko narodno kazalište Splitu: Georges Bizet, Rodion Ščedrin, Carmen, kor. i red. Valentina Turcu
    Isti se ansambl nakon tridesetak laganih minuta našao u zadimljenoj krčmi koja se vještinom, maštovitošću i ekonomičnošću scenografkinje Dinke Jeričević, uz manipulaciju nekolicinom stolova, pretvarala u tamnicu, bar, trg, ulicu... Dominatno se koristeći dvijema bojama – crvenom i crnom, u čemu ju je podržala i kostimografkinja Michal Negrin, ona na potpuno ogoljenoj sceni stvara doživljaj zgusnute, emotivno klaustrofobične atmosfere. Priču o erosu i thanatosu koreografkinja Valentina Turcu ispričala je dosljedno kontrapunktirajući i u grupnim scenama i u duetima, čak i u solima – premda zvuči nemoguće. Kontrapunkt je uvijek bila Carmen. I onda kada je sama sa sobom.

    Valentina Turcu pustila joj je razuzdanost, ekscentričnost, nadmoćnost ali i dala pokrete koje povremeno ponavlja, a koji tako dobro iskazuju iščašenost; mjestimice i jaku potrebu izlaska iz sebe. Ništa u ulozi Carmen koreografkinja nije postavila slučajno. Promislila ju je do najsitnijih detalja, a velik i zahtjevan zadatak imala je i zvijezda večeri – odlična Irina Čaban. Nosila je cijelu jednočinku na svojim nogama koje mogu sve, rukama koje doista na trenutke izgledaju iščašeno iz ramena. Jaka i slomljena, divlja i predana, Irina Čaban bila je nadmoćna i uvjerljiva u svemu. Odigrala je jednu od najuvjerljivijih plesanih smrti i vrlo dojmljivu ljubavnu scenu s Artjomom Žusovim (Escamillo) u ružama koje postaju njezina krv i mjesto njezina ubojstva. Solo uloge dobro su iznijeli i Vlad Ilcenco, Lev Šapašnjikov te Sanja Dimache.

    © Nina Šegvić, PLESNASCENA.hr, 12. travnja 2011.

kritike i eseji