Plodna integracija analitičke i kreativne prakse

Simpozij Algorithmic Reflections of Choreography: From Choreography to Software and Back u organizaciji BADco.-a, Pogon Jedinstvo, Zagreb, 1. – 4. travnja 2011.

  • Whatever Dance Toolbox manualAlgoritamske refleksije koreografije: od koreografije do softvera i natrag međunarodno je događanje organizirano u svrhu predstavljanja najnovijih pristupa u primjeni softverskih alatki u koreografskom radu. Okupilo je umjetnike, tehnološke stručnjake, pedagoge i znanstvenike, koji su izložili načine na koje tehnološki alati mogu pomoći u razvoju, dokumentiranju i podučavanju koreografije te estetske učinke njihove primjene. Događanje je održano kroz jednodnevni simpozij (1. travnja), instalacije Whatever Dance Toolbox (BAD.co) i Synchronous Objects (pod stručnim vodstvom Nore Zuniga Shaw) (1. – 3. travnja) te istoimene radionice - Synchronous Objects (2. travnja) i Whatever Dance Toolbox (3. i 4. travnja).

    Povod je simpoziju objavljivanje softverskog alata Whatever Dance Toolbox, kreiranog iz suradnje BADco.-a i njemačkog umjetinka i programera softvera Daniela Turinga. Projekt je predstavljen na simpoziju (Nikolina Pristaš i Daniel Turing), kroz instalacije pod stručnim vodstvom Gorana Sergeja Pristaša te radionice pod vodstvom koreografa BADco.-a Ane Kreitmeyer i Zrinke Užbinec. Riječ je o softverskim alatkama dizajniranim za analizu i razvoj pokreta i plesa, koje su dane kao prijedlog korištenja raznolikoj skupini korisnika: plesačima, koreografima, plesnim pedagozima, glumcima, kazališnim redateljima, dramaturzima, arhitektima, vizualnim umjetnicima, teoretičarima izvedbenih umjetnosti i sl., koji će se njima moći koristiti prema vlastitim afinitetima.

    Sudionici radionice (interdisciplinarna grupa od petnaestak polaznika) imali su priliku iskusiti sistematizirano metodološko korištenje jedne od softverskih alatki – Matching Positions – vježbu centriranja tijela pod zadanim kutom (apliciranu na dvije skupine – plesače i neplesače) kroz koju osobe kao individue i kao dio kolektiva u namjeri da dosegnu kut zadan na ekranu istražuju razne pozicije, prostor, prostornu kompoziciju i dinamiku. Plesačima to iskustvo može poslužiti kao pomagalo u probama i razvoju plesnog materijala: učili su raditi u tehnološkim uvjetima, razumjeti kako kompjutor vidi prostor i pokret, raditi s podijeljenom pažnjom, razumjeti važnost svjesnog donošenja odluka u plesnoj improvizaciji, pristupiti improvizaciji montažno, učiti kako se koristiti tehnologijom za analizu plesa i mijenjanje kvalitete pokreta, reinventirati kvalitetu pokreta s drugim tijelima u prostoru, generirati nove pozicije i pojačati prostornu dinamiku svoje koreografije. Neplesači su ohrabreni osvijestiti kvalitetu svoga pokreta, prelaziti granice obrazaca pokreta, suočiti se s podijeljenom pažnjom te razumjeti temeljne koreografske koncepte, kao što su prostorna organizacija, odlučivanje u plesu, kvaliteta pokreta, kontakt, repeticija, akumulacija, kompozicija, organizacijski principi.

    Poluinterpretacije ili Kako objasniti ples nemrtvom zecu, BADco., kor. Nikolina Pristaš, foto: Lovro RumihaKroz prezentaciju, instalaciju i radionicu predstavljen je još jedan originalan i impresivan projekt – Synchronous Objects, nastao u suradnji The Forsythe Company (Njemačka) i istraživača pri Ohio State University (Norah Zuniga Shaw, Maria Palazzi). Predstavljačica projekta Norah Zuniga Shaw fokusirala se na kompleskne koreografske strukture u djelu Williama Forsythea, One Flat Thing, reproduced. Prezentirala je kolekciju grafičkih objekata (video, digitalni umjetnički rad, animacije, interaktivne grafike, kompjutorske aplikacije) pomoću kojih gledatelji mogu otkrivati sisteme organizacije unutar koreografije. Koreografske ideje služe kao izvor informacija za kompoziciju vizualnih objekata – vizualnih ekspresija tih informacija. Uvid u dubinsku analizu koreografske notacije One Flat Thing, reproduced i obrasce izražavanja plesača Forsythove trupe poslužio je sudionicima radionice kao poticaj za individualnu kreativnost, iskušanu ovdje kroz nekoliko improvizacijskih vježbi (sinkronizacije, praćenje nekog, iniciranja fraza pokreta, promatranja specifičnih svojstava kretanja drugoga i ponavljanja viđenog, crtanje kretanja i plesanje iz crteža, davanje i primanje vizualnih i auditivnih signala koji iniciraju akcije unutar grupe). Umnažanjem uputa dobiva se kompleksna i maštovita struktura plesa koja dovodi različitosti u skladnu, sistematiziranu cjelinu. Sudionici su iskusili umjetnost baziranu na pravilima, plodnu integraciju analitičke i kreativne prakse. Ova radionica i instalacija prva je prilika u Hrvatskoj za dublji uvid u rad Williama Forsythea.

    Na simpoziju su još izlagali stručnjaci i umjetnici koji rade na alatkama značajnih plesno-kazališnih trupa. Amin Weber, njemački vizualni umjetnik, predstavio je rad na alatkama The Forsythe Company, projekt Motin Bank koji se fokusira na kreaciju on-line digitalnog zapisa, transfer koreografskog rada u vizualni koncept, hvatanje i obrađivanje izvedbe. Pablo Ventura (utemeljitelj Ventura Dance Company, London) predstavio je svoj Choreographic Machine, softver koji kreira autonomnu koreografiju. Bertha Bermúdez Pascual (radi na alatkama Emio Greco / PC) prezentirala je projekte Double Skin/Double Mind i Capturing Intention, kako bi predstavila postupke koji dokumentiraju, ali pritom i unapređuju eksperimentalnu prirodu umjetnosti bilježenjem plesa. Stamatia Portanova (Birbeck University) dala je filozofsku refleksiju na konceptualne veze između pokreta i tehnologije i transformaciju plesa u digitalnu stvarnost. Rikka Theresa Innanen, finska plesačica i koreografkinja, izložila je metode i estetike u svom koreografskom radu, bazirane na algoritmima potaknutoj ekspresiji plesača. Kristin Carlson, kanadska koreografkinja i istraživačica, tehnologijom se koristi kao oruđem za istraživanje kognitivnih procesa u kreativnim odlukama u koerografiji. Marlon Barrios Solano predstavio je dance-tech projekte (Dance-tech Interactive, Dance-techTV, Dance-tech.net, Dance-tech@) nastale kao materijalizacija otvorene društvene dinamike, nadahnute novim internetom. Projekti bilježe inovacije u interdisciplinarnim istraživanjima umjetnosti kretanja. Dance-tech.net također je i medijski partner ovom događanju.

    Poluinterpretacije ili Kako objasniti ples nemrtvom zecu, BADco., kor. Nikolina Pristaš, foto: Lovro RumihaU sklopu događanja izvedena je i predstava BAD.co-a Poluinterpretacije – Ili kako objasniti suvremeni ples nemrtvom zecu (premijerno izvedena 4. rujna 2010. u Rijeci). Predstava je nastala iz autorske suradnje Nikoline i Sergeja Pristaša, s ciljem rekapitualcije koreografskih postupaka i interesa tipičnih za praksu BAD.co-a posljednjih deset godina, kao što su modulacija, serijalnost, iscrpljivanje jedne koreografske ideje, razvijanje maštovitosti kroz kombinatorike niza elemenata, prostornog uvjetovanja plesa, tehnološke premereženosti plesačice i sl. Koreografske ideje svojevrsne su modulacije ideja srodnih njihovu radu, crpljenih iz tekstova Josepha Beuysa, Françoisa Delsarta, Stevena Shavira, Brune Latoura, Franza Kafke i Grahama Harmana. Kao poticaj za promišljanje okvira za sagledavanje predstave poslužio je performans Josepha Beuysa Kako objasniti moderno slikarstvo mrtvom zecu (1965) u kojemu objašnjava sliku mrtvom zecu u zatvorenoj galeriji, dok gledatelji promatraju sa strane, kroz zatvorena vrata i prozore galerije.

    Kako je propitivanje perspektive jedan od glavnih interesa BADco.-a, preuzeta je intrigantna pozicija gledatelja sa strane, koji je tako izdvojen od događaja, ali samim time jače uvučen. Tako je na sceni s Nikolinom krpena lutka-zec kojoj se obraća, dok je publici dodijeljena pozicija sa strane; zec premrežava plesačicu i publiku. Objašnjavajući zecu, plesačica propituje i uvjeravački aspekt plesa, odnosno odnos plesnog govora i njegova uvjeravačkog aspekta – kreće se improviziranim, često repetativnim pokretima, uz reference na povijest plesa; istražuje ponašanje tijela na način prirodan tijelu, ali koji postaje artificijelan kroz ples. Ta koreografska odluka proizašla je iz Delsarteova promišljanja paralelne geste (u spisu Sistem oratorstva), koju smatra artificijelnom, te zabrane korištenja paralelne geste u elegantnom govorništvu. Koreografske odluke o elementima izvedbe plesačice ovise o njezinu okruženju – mnoštvo stalaka za scensko osvjetljenje i ozvučenje te na podu prepletenih žica (dok se kreće u slobodnom prostoru, ples je slobodniji, ali češće uvjetovan poviješću plesa).

    Poluinterpretacije ili Kako objasniti ples nemrtvom zecu, BADco., kor. Nikolina Pristaš, foto: Lovro RumihaPažnja plesačice podijeljena je na plesne odluke i na njihovo objašnjavanje. Sličan odnos govora i uvjeravanja vidljiv je i kroz elemente projekcije pojmova koji opisuju rad BADco.-a na zidu i zečeva govora: pojmovi vidljivi na sceni rezultat su softverskoga odabira nasumičnom kombinatorikom, dok govor zeca reflektira iste tematske preokupacije, ali na objašnjavalački, asocijativan način. Retoričnost plesa (ples kao izraz izlaganja) napustila je domenu gestualnosti i iscrpljuje se u proceduralnosti, odnosno ustrajanju plesačice na izvjesnoj koreografskog proceduri. Rad nastoji učiniti vidljivim proces donošenja koreografskih odluka, osvijetliti proceduralnost u koreografskom i izvedbenom mišljenju, što je i glavna preokupacija BADco.-a., angažiranog u neprestanom razmatranju i razlaganju umjetnosti, kroz sve oblike izražavanja: „Jedna je od vrijednosti suvremene umjetnosti ta da proizvodi govor o umjetnosti, stalno provocira stvaranje novih pojmova za govor o njoj. Takva vrsta diskuzivne proizvodnje uvijek je bila za nas jednako važna kao i proizvodnja umjetnosti.“

    Čitavo ovo događanje dio je tog govora o umjetnosti. Također, dio je projekta LABO21 – Europske platforme za interdisciplinarna istraživanja o umjetničkim metodologijama, partnerskog projekta koji vode BADco. (Zagreb), BUDA Arts Center (Kortrijk), Labaratorium (Antwerp) i Univesity of Circus and Dance (Stockholm). Projekt podržava program Kultura Europske Unije. Organizirano je uz podršku Goethe Instituta, Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Pro Helvetie. Realizirano je u partnerstvu sa Zagrebačkim centrom za nezavisnu kulturu i mlade Pogon.

    © Mirna Rončević, PLESNASCENA.hr, 27. travnja 2011.

Piše:

Mirna
Rončević

kritike i eseji