Udruživanje s ciljem

Dani profesionalnih plesnih autora, HKD na Sušaku, Rijeka

  • Hvala ti!, autorica: Senka BaruškaRecesijska sjekira bitno je srezala ionako mala sredstva koja su u raznim proračunima namijenjena umjetnicima koji djeluju izvan institucija. Udruživanje je jedno od mogućih rješenja, a jedan je od primjera program što ga je osmislilo troje riječkih samostalnih plesnih umjetnika: Senka Baruška, Gordana Svetopetrić i Žak Valenta. Dani profesionalnih plesnih autora ili DPPA zamišljen je kao stalni program u plesnoj ponudi grada Rijeke. Svatko od autora djeluje samostalno i nezavisno u odabiru tema, estetici i načinu rada, a dijele troškove marketinga, tehničke podrške, organizacije i prodaje nastupa, povremeno i troškove dizajna te izrade kostima i scenografije.

    „Kao što i sami možete zaključiti, riječ je o udruživanju s ciljem da se profesionalnim plesnim autorima olakša rad i kreiranje te da se ekonomičnije i bolje iskoriste skromna financijska sredstva s kojima autori raspolažu.“ – napisali su riječki umjetnici u najavi Večeri profesionalnih plesnih autora ili PPA što je održana u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku 22. travnja, ususret Svjetskom danu plesa. Tijekom nešto više od dva sata publika je imala priliku zaviriti u autorske projekte čije su premijere planirane za jesenske DPPA.

    Sva tri projekta predstavljena su u obliku rada u nastajanju, dakle u različitim stupnjevima dovršenosti. Prvi prikazani, na kojem je rad i najdalje odmakao, bio je autorski plesni uradak Senke Baruške Hvala Ti! koji se temelji na novom dobu, novoj zemlji, novom nebu, novim ljudima, novom čovjeku… koje iščekujemo, priželjkujemo i kojima se radujemo. Novom Svijetu u kojem će Ljubav postati „sveobasjavajući čimbenik“, kako ga je nazvala Senka Baruška. Autorica izvedbu počinje u gotovo potpunom mraku u kojem publika tek nazire bijelu siluetu i prve pokrete. Od rođenja, preko igre, boli, poljupca, snova, do završnog povezivanja dviju sfera, fizičke i metafizičke, kroz tijelo izvođača čija je jedna ruka ispružena prema nebu, a druga prema zemlji – sve to čini koreografsku cjelinu koja se ponavlja iznova, svaki put u novom kostimu (kreacija Matee Pasarić) i svaki put s dodanim elementom. U izvedbi se Baruški, kao suputnici, pridružuju Žak Valenta, Sanja Josipović, Tanja Kalčić, zlatna ribica i psi Lu i Tara, svi kao elementi koji čine fino tkanje svakodnevna života. Glazbu za Hvala Ti! potpisuju Maršić & Medved, dizajn svjetla Alan Vukelić. Produkcija Centar Koraki i Plesni art laboratorij.
    Senka Baruška i ŽAk Valenta na konferenciji za novinare na kojoj su redstavili projekt
    Centar Koraki kao producent, Alan Vukelić kao dizajner svjetla i Matea Pasarić s izborom kostima dio su autorske ekipe i rada naslovljena Sanjamo li iste snove? što ga autorski potpisuje Gordana Svetopetrić. Prema njenoj ideji Sanja Josipović i Petra Chelfi kreirale su plesni materijal po istim konceptualnim zadacima, ali bez zajedničkog uvježbavanja. Vidjeli smo dokle su do sada došle u poigravanju analizama sna, sjećanjima, suočavanju s oživljavanjem snova u javi… U jednostavnoj improvizacijskoj strukturi, prvi put u susretu s glazbom, što ju uživo na električnoj gitari izvodi Alen Svetopetrić, izvođačice su upoznale jedna drugu sa snovima, dodajući plesnom pokretu grimase, govor, glasan izdah…

    Koncepciju i izvedbu trećeg rada potpisuje Žak Valenta, koji je odlučio provocirati otvarajući čitav niz pitanja o poimanju umjetnosti, kreativnosti, normalnosti, moralnosti... Nadahnut knjigom neuropsihijatra i medicinskog stručnjaka Dražena Neimarovića, Umjetnici tamnog sjaja u kojoj je iz pozicije psihijatrijske struke analizirano stotinjak domaćih i svjetskih umjetnika koji su tijekom života hospitalizirani u psihijatrijskim ustanovama, u kojima su neki i skončali, Valenta je ludilo i umjetnost povezao radom naslovljenim Dijagnoza umjetnost ili umjetnost kao dijagnoza. Sugestivno ludilo autor izvodi uz nekoliko biranih glazbenih brojeva, odjeven u nedovršenu crnu bolničku/svećeničku halju. Iz tog stanja spašava ga kostimografkinja češljanjem razbarušene kose i šminkanjem, pažljivom pripremom za scenski nastup.

    Slijedio je filmski uradak Udruge UKUS označen crvenim natpisom work in progress, zasad kolaž starih snimki liječenja u psihijatrijskim ustanovama. I na kraju, nasuprot publike sjedaju gosti: Nebojša Zelić, Sabina Salamon, Željka Sukova, Tanja Stanić i Tajči Čekada, koje Valenta potiče na raspravu o zadanoj temi s umjetničkog, psihološkog, filozofskog, gledišta svakodnevnog života. Neposredan je povod za razgovor lik i djelo Vincenta van Gogha, a sudjelovanje publike u raspravi bilo je očekivano i dobrodošlo. Od pitanja što je normalno i pokušaja da se objasni zašto se od umjetnika gotovo očekuje ponašanje pomaknuto od normale stigli smo i do pitanja što je umjetnost i kako ju definiramo.

    Bila je to zanimljiva Večer profesionalnih plesnih autora u Rijeci. Vidjeli smo tri rada trenutno tek u nastajanju, ali dovoljno jasna i poticajna da sa znatiželjom iščekujemo jesen i DPPA.

    © Tatjana Sandalj, PLESNASCENA.hr, 28. travnja 2011.

Piše:

Tatjana
Sandalj

kritike i eseji