Linijom manjeg otpora

Udruga profesionalnih plesnih umjetnika PULS, Zagreb: Molim meni slađu (4 u 1), kor. Katarina Đurđević i Adrijana Barbarić Pevek

  • Udruga profesionalnih plesnih umjetnika PULS, Zagreb: Molim meni slađu (4 u 1), kor. Katarina Đurđević i Adrijana Barbarić Pevek

    Predstava Molim, meni slađu (4 u 1) autorica Katarine Đurđević i Adrijane Barbarić Pevek nastala u produkciji Udruge profesionalnih plesnih umjetnika PULS, izvedena u Zagrebačkom kazalištu lutaka, upravo je ono što joj naslov govori, pokušaj fuzije četiri predstave u jednu. Riječ je zapravo o kolažu sastavljenom od elemenata iz prethodnih predstava toportreti, Excuse me, do you know where Marija Jurić Zagorka street is?, Kritika te koreografije 4 u 1. Mješavinu predstavljenu publici izvode kvalitetne plesačice među kojima se posebno ističe ekspresivna i precizna Petra Valentić, i uz nju Marta Krešić, Tea Maršanić, Una Štalcar-Furač te jedna od autorica, Adrijana Barbarić Pevek.

    Predstava doista i jest svojevrstan miks bez dramaturškog koncepta i jasne koreografske izjave – različite vidno nepovezane koreografije isprepliću se jedna s drugom i jedna za drugom ostavljajući gledatelja, koji razmišlja o viđenom, prilično zbunjenim. S druge strane ostaje (jedino) uživati u pokretu i raznovrsnim energijama prisutnima na sceni. Nekima dovoljno.
    Udruga profesionalnih plesnih umjetnika PULS, Zagreb: Molim meni slađu (4 u 1), kor. Katarina Đurđević i Adrijana Barbarić Pevek
    Ipak, ako pročitamo izjavu autorica priloženu uz programsku cedulju, slijedi objašnjenje, ili bolje reći opravdanje. Prva autorica (Barbarić Pevek) svoj nedovršen rad pojašnjava nedostatnim sredstvima koja su joj dodijeljena pa je ona svojom integracijom doprinijela realizaciji predstave Molim, meni slađu druge autorice (Đurđević). Đurđević pak nije uspjela ostvariti prvotno zamišljen projekt koji je prijavila financijerima, državi i Gradu, a koji se paradoksalno trebao baviti upravo teškom, besperspektivnom situacijom hrvatskih građana.

    Objema je autoricama preostalo jedino da u zadanim okvirima, s postojećim sredstvima, recikliraju prijašnje predstave koje ionako nikada nisu u pravom smislu zaživjele, iz poznatih razloga neuvrštavanja plesnih predstava u redovite repertoare postojećih izvedbenih prostora u gradu Zagrebu pa većina plesnih predstava umire nakon premijere i eventualno još pokoje izvedbe. Sve to stoji, ali šteta je što autorice nisu nedostatku sredstava doskočile svojom kreativnošću i umjetničkom dosljednošću, umjesto linijom manjeg otpora.

    © Jelena Mihelčić, PLESNASCENA.hr, 23. svibnja 2011.

Piše:

Jelena
Mihelčić

kritike i eseji