Pina Bausch za masovnu publiku

28. tjedan suvremenog plesa, Zagreb i Rijeka, 24. svibnja – 2. lipnja 2011.: Film Pina 3D, red. Wim Wenders

  • Pina 3D, red. Wim Wenders

    Plesni film može biti izvrstan umjetnički medij, čemu svjedoče mnogobrojni specijalizirani festivali. Podsjetimo, postoji jedan takav i u Hrvatskoj – riječ je o festivalu Xontakt u Splitu. Tjedan suvremenog plesa nije nikada previše pažnje posvećivao plesnome filmu, a ipak, ove je godine upravo plesnim filmom otvoren. Prvi se na programu festivala tako našao razvikani Pina 3D slavnoga redatelja Wima Wendersa, što je prvenstveno odličan marketinški potez koji je zasigurno festivalu privukao mnoge gledatelje koji ga inače ne posjećuju. 

    Riječ je o svojevrsnoj integraciji dokumentarca i plesnog filma kakav je Wendersu poslužio kao idealan materijal za igranje s relativno novom 3D tehnologijom. Prva i najočitija mogućnost plesnog filma, ulazak među plesače, približavanje tijelima koje je u tradicionalnoj kazališnoj situaciji nemoguće, ovdje je potencirano i izvrsno iskorišteno. Druga mogućnost, postavljanje plesača u različite stvarne lokacije, također je rezultirala impresivnim filmskim slikama, majstorski kadriranima. Wenders je snimio nekoliko Pininih koreografija (Le sacre du printemps, Kontakthof, Café Müller, Vollmond), a veći dio njih izmjestio je na ulice njemačkog Wuppertala, gdje je bilo sjedište njezine kompanije, i u prirodne krajolike oko grada. Ipak, pritom je bio prilično površan, stavivši veći naglasak na vizualnu atraktivnost filma i plesača, nego na umjetničke ideje Pine Bausch.

    Pina 3D, red. Wim WendersKao što je poznato, suradnja dvaju sunarodnjaka prekinuta je smrću Pine Bausch pa je Wenders film snimio bez nje, što je nažalost naštetilo njegovoj kvaliteti i dalo prevagu redateljskoj taštini. Suradnja filmskih redatelja i koreografa delikatan je posao u kojemu treba postojati sluh jednog za drugo, međusobno poštovanje medija kakvo rezultira finim balansom plesnog i filmskog jezika u službi ideje. Majstore tog zanata ne treba tražiti daleko, imamo jednoga ovdje u Zagrebu. Milko Šparemblek još je pedesetih godina bio referentna točka pod pojmom plesni film, a da ne spominjem Veru Maletić koja je nakon odlaska iz Zagreba u Sjedinjene Države plesni film podigla na akademsku razinu. 

    Umjetničke preokupacije Pine Bausch, jedne od najutjecajnijih avangardnih umjetnica europske plesne scene, pionirke cjelovitog plesnog kazališta, u filmu su tek djelomično dotaknute – ritualnost, snažna prisutnost arhetipa, otuđenje, bol, okrutnost, veliki značaj u uporabi scenskih rekvizita te posebno osnovnih elemenata poput zemlje ili vode. S druge strane, film Pinu Bausch pretjerano mistificira kao osobu, kao da već i bez toga nije dovoljno mistificirana, posebno kroz pomalo patetične intervjue s njezinim plesačima. Uz sve te zamjerke, ipak treba reći kako je Pina 3D značajno ostvarenje, nadam se samo jedno u nizu, koje umjetnost Pine Bausch približava širokoj publici, što je ipak najvažnije. Službena hrvatska premijera filma bit će na Motovun Film Festivalu.

    © Jelena Mihelčić, PLESNASCENA.hr, 30. svibnja 2011.

Piše:

Jelena
Mihelčić

kritike i eseji