Izazov bivanja samih sa sobom

28. tjedan suvremenog plesa, Zagreb i Rijeka, 24. svibnja – 2. lipnja 2011.: Associaçăo Cultural Companhia Clara Andermatt, So Solo, kor. Clara Andermatt

  • Associaçăo Cultural Companhia Clara Andermatt, So Solo, kor. Clara Andermatt

    Na ovogodišnjem Tjednu suvremenog plesa, uz doista veliku raznolikost autorskih pristupa i vokabulara, nekoliko je izvedbi predstavljeno u okviru projekta
    W-EST_WHERE, međunarodne mreže plesnih organizacija čiji je sudionik Hrvatski institut za pokret i ples. Jedna je od njih predstava So Solo portugalske autorice Clare Andermatt, čija plesna skupina djeluje u Lisabonu od 1991., a čiji je rad imao velik utjecaj na portugalsku plesnu scenu.

    Riječ je o zreloj izvođačici i autorici koja si može priuštiti solo u kojem, uvjetno rečeno, ne zna što će sa sobom. I tu nastaje njezina drama. Nalazi se na sceni zaokruženoj metalnim šipkama i pijeskom, a njom dominiraju kugle različitih veličina i materijala. Odjevena je u univerzalni crni kostim koji je moguće rastavljati i adaptirati. Prepuštena toj situaciji, ona iscrpljuje predmete na koje nailazi kreirajući sulude scene na granici dječjeg i animalnog ponašanja, izražavajući stanje izrazitog nemira i hiperaktivnosti kroz stalne transformacije.
    Associaçăo Cultural Companhia Clara Andermatt, So Solo, kor. Clara Andermatt
    Njezin je vokabular mimski i bogat gestom te dovodi do izražaja izvrsne glumačke sposobnosti. U furioznom nastojanju da izrežira scensku situaciju, svim sredstvima koja su joj na raspolaganju, ona je ipak vrlo precizna i jasna u svakom postupku, bilo da čuči na velikoj lopti ispuštajući neartikulirane zvukove, s teškom mukom stoji na mjestu ili postaje agresivna ratnica. Vješto prelazi iz scene u scenu balansirajući između iluzije i stvarnosti, između strasti i očaja. Ipak, svaka je mikroscena unutar toga pomaknuta, zanimljiva i nimalo isprazna. Njezino stanje naglašeno je mnogobrojnim kuglicama koje se nezaustavljivo kotrljaju scenom, ali ne mogu odklizati s nje jer su okružene scenografijom.

    I dok je svaki solo, kao najzahtjevnija forma, susret izvođača sa samim sobom, Andermatt u svome solu ide još dalje i doista se stavlja u izazovnu situaciju same pred publikom bez fiksirane autorske izjave iza koje bi se skrivala. S druge strane, So Solo ukazuje i na kolektivnu neurozu, nesposobnost zastajanja, promatranja, slušanja i bivanja samih sa sobom.

    © Jelena Mihelčić, PLESNASCENA.hr, 31. svibnja 2011.

Piše:

Jelena
Mihelčić

kritike i eseji