Predsjedničke laži

28. tjedan suvremenog plesa, Zagreb i Rijeka, 24. svibnja – 2. lipnja 2011.: Your Majesties, kor. Marta Navaridas i Alexander Deutinger

  • Your Majesties, kor. Marta Navaridas i Alexander DeutingerYour Majesties, kor. Marta Navaridas i Alexander Deutinger

    Tko zapravo stoji iza velikih svjetskih političara i čije oni interese zapravo zastupaju – jedno je od pitanja koje postavljaju Marta Navaridas i Alexander Deutinger u predstavi Your Majesties koja je izvedena u okviru 28. tjedna suvremenog plesa. Predstava je zapravo replika govora američkog predsjednika Baracka Obame koji je dao prilikom primanja Nobelove nagrade 2009. godine.

    Deutinger ga na pozornici izgovara te nadograđuje pokretom, dok iza gledališta, što veći dio publike zamjećuje tek sredinom izvedbe, Marta Navaridas izvodi potpuno jednake pokrete, povremeno mu dajući crveni, žuti ili zeleni karton. Deutinger je, poput Obame visok i naočit, u svečanom odijelu, jedini mu je rekvizit jedan stolac, a osim svijetle puti, odudara mu znakovitim malim brkovima, jer ipak – što je muškarac bez brkova, a sjećamo se još jednog brkatog vojskovođe iz pravednoga rata.
    Your Majesties, kor. Marta Navaridas i Alexander Deutinger
    Postupno, Deutinger govor sve gušće počinje nadopunjavati pokretom koji ponekad diskretno, a ponekad u potpunoj oprečnosti komentira ili bolje reći komunicira s izrečenim. Govor se ironizira, naglašavaju se njegovi lažno-moralni i demagoški elementi, ukazuje se na (ne nužno) lošu stranu diplomacije i negativnu moć retorike, kada uvjeravamo kako bismo zavarali, kako bismo manipulirali. Primjerice, dok govori o nasilju i tome kako ono nikada ne rješava probleme, sjedi zavaljen u stolcu stavljajući ležerno ruke iza glave, a kada spominje vojsku, kažiprstom trlja ostale prste izvodeći gestu o novcu. Kako govor odmiče i postaje ozbiljniji, prolazeći kroz teme o ratovima, miru, očuvanju svjetskoga poretka, on počinje svlačiti odijelo, zatim cipele, čarape, a u tijelu je sve prpošniji.

    Deutinger je sjajan izvođač koji u četrdeset minuta neprekidnog govora paralelno izvodi preciznu koreografiju utjelovljujući izvođački ideal savršenog ovladavanja glasom i tijelom. Čak je i Obamin izgovor vjerno replicirao. Njegov pokret djeluje toliko uvjerljivo, da publika isprva uopće ne doživljava izvođačicu koja ga instruira, čineći ga zapravo svojom marionetom i naglašavajući kako je čovjek kojeg gledamo na (svjetskoj) pozornici zapravo samo jako dobar glumac u nečijem tuđem filmu.

    © Jelena Mihelčić, PLESNASCENA.hr, 2. lipnja 2011.

Piše:

Jelena
Mihelčić

kritike i eseji