Obrubljivanje pogleda / pokreta

28. tjedan suvremenog plesa, Zagreb i Rijeka, 24. svibnja – 2. lipnja 2011.: Beginning, autorice: Andrea Božić i Julia Willms

  • Beginning, autorice: Andrea Božić i Julia Willms

    Američki fenomenolog i neurolog Erwin Straus u poglavlju naslovljenu Uspravni stav jednog od svojih najutjecajnijih djela Fenomenološka psihologija (1966) promišlja okomiti stav tijela kao razlikovni kriterij ljudskoga roda od ostalih živih stvorenja. Jedinstven i esencijalan uspravan stav koji se ne zadobiva rođenjem nego se mora naučiti i usvojiti temeljan je za razvoj ljudskoga bića i posve specifičan način bivanja u svijetu. Naime, konstitucija drugih primata omogućava eventualno uspravljanje, ali ne i zadržavanje u uspravnom stavu koji zahtijeva stalnu aktivnost i pozornost. Kako uspravni stav ne može apstrahirati sile protiv kojih se bori, čovjek mora biti perceptivno stalno budan da bi stajao uspravno, a gravitacijska sila nameće strukturirano djelovanje i ono što francuski sociolog Marcel Mauss naziva „tjelesnim tehnikama“.

    A upravo perceptivnom budnošću i strukturiranim djelovanjem operira predstava Beginning koju zajedno kreiraju i izvode plesna umjetnica Andrea Božić i vizualna umjetnica Julia Willms. Prostor izvedbe omeđen je sa stražnje strane velikim projekcijskim platnom, a s lijeve strane stolom na koji je postavljena kamera usmjerena na dugu bijelu papirnatu vrpcu. Predstava počinje svojevrsnim predgovorom odnosno izravnim obraćanjem plesačice publici koja nekoliko puta u mikorofon izgovara nedovršenu rečenicu: „In the beginnig there…“ Zatim dodaje mikrofon crtačici za stolom koja istu rečenicu ponovi suočavajući nas na taj način s podjednako podijeljenom odgovornošću za izvedbu. Na djelu će biti dvostruki dijalog: izvođačica međusobno i njih dviju s nama – publikom.
    Beginning, autorice: Andrea Božić i Julia Willms
    Slijedi pravi početak predstave: plesačica stoji uz lijevi rub bijele projekcijske pozadine (odjevena u dnevnu odjeću, jednostavnu bijelu majicu kratkih rukava i bijele hlače), stoji profilno, gledajući ispred sebe. Na projekcijskoj se pozadini odražava njezina tamna sjena i projicira šaka crtačice. Šaka odudara od apstraktne bjeline svojom karnalnošću. Boja kože u tom krajoliku neboja zapravo je ekscesna. Ruka počinje crnim flomasterom ocrtavati sjenu plesačice, a kada je jednolinijska kontura dovršena, plesačica se izmakne iz crteža malenim korakom naprijed i stane. Crtačica ponovi proces i tako one u tom pomicanju napreduju.

    Uspostavlja se hod, plesački i crtački. Uspostavlja se jedna od onih figura koje omogućuje uspravan stav, ali figura trajne neravnoteže i ugroženosti od pada. Svaki je korak, ma kako malen bio, gubitak ravnoteže koji treba savladati i kao takav potencijalna opasnost od padanja. Druga je uspostavljena figura crtačka gesta, jer podizanje s tla i sposobnost ekvilibriranja na nogama omogućilo je čovjeku razvoj ruku i šake, omogućilo je laterarni pokret, a koji je oslobodio kreativnu gestu. Uspravan stav, koji je odmaknuo tijelo iz tlu bliskog vodoravnog stava, omogućio je pogled u daljinu. I distancu spram svijeta koji nas okružuje. Plesačičine geste ruku u početku su minimalne, tek toliko koliko logično prate korak. Kasnije pokret postaje slobodniji, ali uvijek iniciran situacijom koraka. A mala privatna gesta popravljanja kose prisutna je kao gesta koja upozorava da predstava Beginning radi na percepcijama publike i svojevrsnoj koreografiji budnosti pogleda.

    Sjedeći, dakle, u publici i zadržavajući u tom stavu većinu elemenata uspravnoga stava i borbu s gravitacijskom silom, budno upiremo pogled u plesačicu koja ulazi u dijalog s crtačicom na način da njezino koračanje postaje manje predvidljivo, a pomicanjem papira unatrag crtačica je vraća i na faze koju su već prošle. U jednom trenutku njihov dijalog postaje bučan. A ta je buka poput boje kože na bijeloj pozadini, eksces bučanja u izvedbi bez ikakve predeterminirane zvučne podloge. Naime, zvučni se krajolik predstave sastoji od zvukova koje proizvode alati izvedbe: tijela izvođačica (lupanjem nogama o pod ili stolac), flomaster i kist (udaranjem po papiru), ali i publika (kašljucanje, manje ili više zvučno disanje, zvuk pada mobitela na pod…).
    Beginning, autorice: Andrea Božić i Julia Willms
    Spomenuli smo i da izvođačice na početku predstave izgovaraju rečenicu: „In the beginnig there…“, a na kraju predstave crtačica će na papir napisati „In the beginning was“, a i kistom ostaviti mrlju umjesto zadnje riječi. Tome je prethodio krešendo predstave u kojem je u jednom trenutku kao odgovor na mrlje na papiru plesačica zvučno pljunula na projekcijsko platno. Pljuvanje djeluje kao otpor na sve agresivniji gestus crtanja i kao trag unutrašnjosti jednoga tijela, koje je dotada bilo ocrtavano samo izvana. Sada na platnu ostaje i organski trag izlučevine konkretnoga individualiziranoga tijela. Na plesačičino pljuvanje reakcija je crtačice još žešća i sve više crne boje puni jedan dio papira.

    Tada počinje, uvjetno rečeno, treći dio predstave, svojevrsni epilog u kojem plesačica dolazi do stola i staje pored crtačice koja postavlja papirnatu vrpcu na početak. I kroz projekciju sporog i kontinuiranog pomicanja toga papira od početka do kraja, izvođačice i mi, publika, zajedno gledamo sve što je nacrtano – svojevrsnu apstraktno-ekspresionističku notaciju pokreta. A u tom završnom pregledu nacrtanoga kao da i čujemo ponovno zvukove asocirane uz pojedine crteže i rekonstruiramo u sjećanju plesačičino kretanje koje je izazvalo crtačku intervenciju ili je bilo njezinom posljedicom.

    Erwin Straus kaže: „Čovjek nije samo postignuće dugotrajnoga razvoja, on je također novi početak.“ Dvadesetpetominutna predstava Beginning Andreje Božić i Julije Willms u svom izlaganju pogledu nespektakularne figure hoda kratki je plesni fenomenološki ogled o uspravnom stavu, koraku i potrebi da se ta napeta i stalna borba s gravitacijskom silom, to jedinstveno bivanje u svijetu, sačuva, zabilježi, posreduje, memorira. Usmjeravanjem gledateljeve mikropercepcije na esencijalne pokrete. Obrubljivanjem pogleda/pokreta.

    © Katja Šimunić, PLESNASCENA.hr, 6. lipnja 2011.

Piše:

Katja
Šimunić

kritike i eseji