Odgovor grčkom teatru

25. tjedan suvremenog plesa: Ivana Müller While We Were Holding It Together

  • Lisa kolektiv: While we were holding it together, koreografija Ivana MüllerJe li moguće napraviti dinamičnu plesnu predstavu, a da se izvođači ne pomaknu s mjesta? Na to je ontološko pitanja (plesne) izvedbe pokušala odgovoriti Ivana Müller (Lisa kolektiv), stalna gošća Tjedna suvremenog plesa, hrvatska autorica sa stalnom adresom u Amsterdamu. Na tragu dosadašnjih radova koje smo u Zagrebu imali prilike vidjeti, i ovdje je riječ o promišljenom i duhovitom radu bogatom jezičnom igrom. While we were holding it together (Dok smo izdržali, Dok smo održali, Dok smo držali…) uspijeva s petero izvođača koji cijelo trajanje predstave stoje u istome položaju te ih nikada ne vidimo u kretanju, održati pažnju gledatelja i istovremeno ponuditi pregršt slika i situacija, slaveći moć imaginacije.

    Vrlo jednostavnim dramaturškim postupkom, mrakom između scena kao istovremenom poveznicom i psihološkim prekidom, izvođači verbalno navode gledatelja na mnoštvo različitih interpretacija jednih te istih tjelesnih kodova s ključnom frazom I imagine (Zamišljam…). Predloženo nam je putovanje kroz tjelesni jezik, isprva apstraktan, ali moguće i posve svakodnevan, sve do najmanje izglednih mogućnosti čitanja tijela. Zamrznuti u prostoru i vremenu izvođači nas vode kroz misaonu pustolovinu na kojoj susrećemo raznorazne likove, od izletnika izgubljenih u šumi, rock sastava Barbarella and The Bandits na svjetskoj turneji, posljednjih ljudi na zemlji, predmeta arheološkog otkrića iz trećeg svijeta izloženog u Britanskome muzeju sve do skupine zarobljene u minskome polju…

    Iako je izvedbeni materijal verbalno iznimno razveden i sugestivan, a fizički se u doslovnom smislu ništa ne događa, veoma je oduševljavajuća premoć tijela nad riječju, jer jednu rečenicu možemo percipirati na nekoliko načina, dok se bezbroj značenja nudi iz samo jednog položaja tijela. A što je tek s tijelom u pokretu? Ovdje je pokret/putovanje prepušteno publici kao višak energije oslobođene iz apsolutnog mirovanja na sceni. 

    Posebna je kvaliteta Ivane Müller sposobnost da na izrazito vješt i komunikativan način na scenu iznosi kompleksna pitanja, služeći se jednostavnim i čistim konceptom, laganim humorom te osjećajem za pravi trenutak. Tek nakon iscrpljenja mnogih opcija tekstualne partiture, držeći publiku do kraja u suspensu, dolazi do prvog tjelesnog pokreta, publici doduše nevidljivoga jer se događa u mraku između dviju scenskih slika. Izvođači se mijenjaju za mjesta, glas, rečenice i uloge da bi na kraju došli do prazne scene na kojoj više ni njih nema, a ostaju samo glasovi i naša imaginacija.

    While we were holding it together poslužila je kustosima londonskog National Museuma kao poveznica s izložbom Greek masterpieces from the Louvre u programu naslovljenom Ne samo klasici. Cilj je bio ukazati na snažan utjecaj antičke grčke misli na današnju umjetnost i filozofiju pri čemu ova predstava reflektira upravo tadašnje teatarske konvencije u jukstapoziciji apolonskog reda nepomičnih izvođača i dionizijskoga kaosa njihova dijaloga.

    © Jelena Mihelčić, KULISA.eu, 16. lipnja 2008.

Piše:

Jelena
Mihelčić

kritike i eseji