Povijesni trenutak Zagrebačkog baleta

Balet HNK u Zagrebu: Ferdinand Hérold – Ludwig Hertel, Vragolasta djevojka, kor. i red. Vladimir Derevianko – nova podjela

  • Balet HNK u Zagrebu: Ferdinand Hérold – Ludwig Hertel, Vragolasta djevojka, kor. i red. Vladimir Derevianko, foto: © Novković

    Prva baletna priča koja je daleke 1789, trenutak prije Francuske revolucije, izmjestila svoju radnju iz mitova i uzvišenih legendi u prepoznatljivu svakodnevicu običnih, malih ljudi, Vragolasta djevojka, za današnjeg je gledatelja nevjerojatno, gotovo mitsko mjesto u kojem se raditi odlazi s radošću, doslovno plešući, gdje roditelji čvrstom (opet doslovno) rukom odgajaju (nekažnjeni) svoje nestašno potomstvo i gdje ugovore sklopljene iz koristoljublja pobjeđuju ljubav i dobrota. Za generaciju najmlađih u gledalištu, kojih je na izvedbi 13. listopada bilo mnogo, čudni predmeti na sceni poput snopova slame, kolovrata ili famozne mutilice za maslac, apstraktniji su pak nego su publici 18. stoljeća ikada bili najrazličitiji aksesoari božanskih i herojskih likova koji su tada vladali baletnom i opernom scenom. Dok će tim današnjim mladima praktični smisao ritmičnog unutra-van pokreta mućenja maslaca – tradicionalne scene pri susretu Lise i Colasa, možda i izmaći, vrlo je vjerojatno da će im njegove erotske konotacije biti jasne na prvu. Takva su vremena.
    Balet HNK u Zagrebu: Ferdinand Hérold – Ludwig Hertel, Vragolasta djevojka, kor. i red. Vladimir Derevianko, foto: © Novković
    Ovaj šaljivi balet-pantomima danas se gleda ili zbog dobrih solista, ili originalno režiranih komičnih scena, ili u rijetkim slučajevima, kao što je bila genijalna postava Frederica Ashtona, zbog intrigantne i zavodljive kombinacije jednog i drugog. Glasniji dio publike te večeri očito je na drugu, i u originalnoj raspodjeli uloga iz 2009. neplaniranu postavu predstave, koju je za HNK koreografirao Vladimir Derevianko, došao kako bi podržao i veselio se povratku na zagrebačku scenu njezina međunarodno priznatog emigranta, prvaka Tomislava Petranovića koji je s HNK-om potpisao ugovor na godinu dana.

    Petranovićev nastup s Mirnom Sporiš na početku ove sezone povijesni je trenutak zagrebačkog baleta. Već dulje vrijeme na njegovoj sceni glavne muške uloge plešu samo uvozni plesači. Uz činjenicu da među osam Lisinih prijateljica i prijatelja – plesne uloge malo zahtjevnije od onih običnog ansambla – nema niti jednog domaćeg imena, da baletna direkcija već nekoliko sezona na ugovor nije primila niti jednu završenu učenicu Škole za klasični balet, a da je sama škola ove školske godine iseljena iz svojih opasnih prostora na Ilirskom trgu i smještena u katastrofalno neadekvatne učionice donjogradskih općeobrazovnih škola, dakle uza sve to, možemo očekivati da će u skoroj budućnosti, osobito ako Petranović ne produlji ugovor, naša glavna nacionalna kuća imati gotovo potpuno međunarodni baletni ansambl. Na što se može gledati i kao na dobru i lošu stvar, ovisno o perspektivi koju zauzmete. No bez obzira na perspektivu, nastup domaćih plesača u naslovnim ulogama povijesni je trenutak koji vrijedi zabilježiti i glasni povici bravo najvatrenijih gledatelja te su večeri bili opravdani.
    Balet HNK u Zagrebu: Ferdinand Hérold – Ludwig Hertel, Vragolasta djevojka, kor. i red. Vladimir Derevianko, foto: © Novković
    Petranović je plesački potpuno opravdao očekivanja obožavatelja. Lakonog i poletan, neusiljenog širokog raspona u velikim skokovima i savršeno balansiranim arabesque pozama, kontrapunktiranim briljantnim batteries i složenim tours, doista je zabljesnuo u varijaciji prvoga čina. Sola drugog čina, koji je kao cjelina pao, nešto su slabije otkrila njegove najjače kvalitete, no dinamična coda s ustremljenim, brzim jetés po krugu, koji su kao od šale gutali prostor, vratila ga je u centar pažnje. Mirna Sporiš, od početka plesački korektna, u ovom se finalu istinski rasplesala i uvjerljivo prenijela tehnički zahtjevne elemente te su oboje digli temperaturu u gledalištu.

    No Vragolasta djevojka starinski je komični balet, koji počiva na puno pantomime i pažljivoj izgradnji likova. A na toj su razini oboje solista ostali nedorečeni, osobito Petranović, koji tijekom cijele izvedbe nije skidao zaleđenu grimasu jednog-te-istog manekenski bezizražajnog osmijeha. Nula emocija. Šteta. Ne znam ga, gledala sam ga prvi put i nadam se da je ovo bila iznimka. Lisa Mirne Sporiš bila je pak više prgava i zločesta nego vragolasta i ljupka djevojka, a ključna scena Kao da sam udata zbrzana je bez traga nevinom šarmu koji tu scenu u najboljim izvedbama čini toliko milom i dirljivom.
    Balet HNK u Zagrebu: Ferdinand Hérold – Ludwig Hertel, Vragolasta djevojka, kor. i red. Vladimir Derevianko, foto: © Novković
    Andrej Barbanov u ulozi Udovice Simone korektan je, daleko suzdržaniji od Sečaka u istoj ulozi, no za ovakav tip baletnog teatra Sečakov gusto s kojim se, na granici karikaturalnog, prepušta ulozi, daje bolje rezultate. Začudnom suvremenošću interpretacije ugodno je iznenadio George Stanciu. Njegov Alain nije budalasta marioneta kako ga često prikazuju. On progovara kao vrlo bistar i znatiželjan, no svojeglav i hiperaktivan dječak koji je prisutan u svijetu na svoj autentičan način i zna što želi i što ne želi; nešto poput današnjih mladih s ADHD sindromom. Šteta što kilogrami koje je u zadnje vrijeme nabacio kvare estetski dojam i ometaju ga tehnički.

    © Andreja Jeličić, KULISA.eu, 14. listopada 2011.

Piše:

Andreja
Jeličić

kritike i eseji