Kvartet moćnih izvođača

Broadcasting Shake Your Booty, kor. Maša Kolar i Zoran Marković, premijera 14. listopada 2011.

  • Broadcasting Shake Your Booty, kor. Maša Kolar i Zoran Marković, foto: Olaf SiebertNajintrigantnija komponenta predstave Broadcasting Shake Your Booty, koju koreografski potpisuju Maša Kolar i Zoran Marković, ekspozicija je četiriju izvanredno sposobnih, a posve različitih izvedbenih korporaliteta. Tomislav Petranović klasično baletno je obrazovani plesač, Ognjen Vučinić plesač je suvremenih plesnih tehnika, Maša Kolar plesačica koja objedinjuje i modernu baletnu tehniku i suvremene plesne tehnike, a Mislav Čavajda karizmatični glumac čije tijelo na platou izdignutom iznad scene emanira svu dinamiku mikropokretâ u tobožnjem položaju nekretanja, položaju sjedenja.

    Svo četvero izvođača visoko su kvalitetni i potvrđeni umjetnici koji u ovoj predstavi ne ostvaruju komunikaciju. No to i jest tema predstave, nemogućnost bivanja zajedno. Zamišljena je kao radijska emisija naslova A Man-A Woman u pozadini koje teče neprekinuti niz latino glazbe, a vodi je Čavajda izgovarajući tekst Ivice Krajača na temu muško-ženskih odnosa. Šteta što se taj tekst bavi klišeiziranim predodžbama o muškim i ženskim karakteristikama i njihovim (ne)mogućnostima zajedništva i što glumcu Čavajdine kvalitete nije prepušteno da improvizira unutar svoje uloge radijskoga voditelja.
    Broadcasting Shake Your Booty, kor. Maša Kolar i Zoran Marković, foto: Olaf SiebertBroadcasting Shake Your Booty, kor. Maša Kolar i Zoran Marković, foto: Olaf Siebert
    Tako je i plesni trio na sceni determiniran tekstualnim predloškom pa ostaje uglavnom na razini stereotipnog propitivanja heteroseksualnoga para s bojažljivim naznakama odmaka prema mogućnosti homoseksualnoga. Iako su predstavljeni svojim osobnim imenima i nekima od karakternih osobina, autoreferencijalna nota bila je nedostatno razvijena i ostala je na razini autoironičnoga skeča. No, trenutak kada, primjerice, Ognjen Vučinić pleše solo odjeven u suknju pokazuje sav potencijal koji je predstava mogla realizirati da se odmaknula od stereotipa i hrabrije ušla u istraživanje pitanja seksualnosti. A za to su tijela ovoga kvarteta moćnih izvođača bila ekstremno sposobna.

    I kada su se ta plesna tijela susretala, izbjegavala, sudarala ili koreografski vještim i inventivnim kombinacijama usuglašavala, a glumčevo tijelo govorilo glasom koji pokreće i gotovo demonskom pojavnošću, tada je predstava dosizala trenutke kakvima su nas Maša Kolar i Zoran Marković dirnuli i očarali u predstavi The Morning After the Night Before, a što je publika, željna tehnički vrhunski izvedenoga, znalački i suptilno koreografirana plesa, nagradila ovacijama na kraju obje izvedbe (na premijeri u Zagrebačkom plesnom centru u sklopu Platforme.hr i na ponovljenoj izvedbi na istom mjestu u sklopu Showcasea Hrvatskog centra ITI-ja) predstave koje sam gledala.

    © Katja Šimunić, PLESNA SCENA.hr, 2. studenoga 2011.

Piše:

Katja
Šimunić

kritike i eseji