Ispod razine

Balet Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, Rijeka: La Valse (koncert za balet i orkestar), kor. Etienne Frey, dir. Nada Matošević

  • Balet Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, Rijeka: La Valse (koncert za balet i orkestar), kor. Etienne Frey, dir. Nada Matošević

    La Valse
    , baletno-koncertna predstava koju je HNK Ivana pl. Zajca premijerno izveo 21. studenoga 2011., zamišljena je kao nešto između koncerta i baletne predstave koji prate temu valcera. Nastala je na poziv intendantice i dirigentice HNK-a Ivana pl. Zajca Nade Matošević švicarskom koreografu Etienneu Freyu, koji ovako opisuje početak suradnje: „Kada me intendantica Nada Matošević pitala bih li radio koreografiju za balet, u cijelosti posvećenu valceru i praćenu glazbom orkestra nacionalne operne kuće, nisam puno oklijevao. Čak i prije nego što sam spustio slušalicu, u mislima mi se pojavila slavna skulptura La Valse Camille Claudel.“ I tako je započela ova suradnja, koja je na kraju urodila kazališnim događajem koji je, nažalost, ispod razine jednog nacionalnog baletnog ansambla.

    Kako je mišljena između koncerta i baleta, cijeli je orkestar smješten na pozornici, a ispred njega je prostor za ples. Glazbeni je predložak nizanje valcera od Ravela, Sibeliusa, Šostakoviča, preko Puccinija, Čajkovskog ili Brittena pa sve do, zaključno, Straussova Dunava. Taj glazbeni niz, čiju bi strukturu trebao pažljivije prokomentirati neki glazbeni kritičar jer je ovo i koncert, prati baletna izvedba u stilu suvremenog baletnog izričaja na temu života i djela Camille Claudel.
    Balet Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, Rijeka: La Valse (koncert za balet i orkestar), kor. Etienne Frey, dir. Nada Matošević
    Koreografija se sastoji od niza kratkih slika koje djeluju poput isječaka iz životne priče, razglednice atmosfere Pariza ili komentara na proces kreacije, a koje nose nazive kao što su Atelje Augusta Rodina, Camille i njezina djela, Noćna šetnja Parizom, Camille stvara itd. Taj na jednoj razini anegdotalni, a na drugoj konfuzan pristup temi razvijen je banalnim i skučenim plesnim rječnikom koji se gotovo približava dramaturgiji igrokaza. Tako vidimo ansambl koji se vrti u valceru u čudnim muško-ženskim i žensko-ženskim parovima, plesače koji se kreću po sceni glumeći kipove, atmosferu Pariza koju donose baloni i lampioni, pa i čak i samu dirigenticu, koja se pridružuje valcer-koraku. Plesači su, kako solisti, tako i ansambl, hrabro branili tu koreografsko-glazbenu formu, ali ipak, riječki Balet u proteklim smo sezonama viđali i u koherentnijem izdanju.

    Analizirati dalje koreografiju, ili pak tretman kiparice i njezina remek-djela, koja su poslužila kao ishodište za ovaj rad, besmisleno je jer je cijeli projekt u startu očito nejasno postavljen – gledamo li ovdje koncert u kome se vrte plesne točke u revijalnom tonu ili se pokušava raditi na temama vezanim za Claudel? Ovako, ne funkcionira ni jedno ni drugo.
    Balet Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, Rijeka: La Valse (koncert za balet i orkestar), kor. Etienne Frey, dir. Nada Matošević
    U svemu tome još je i pitanje koja je to konstelacija koja je od svih koreografa koji su na tržištu u Hrvatskoj, Europi, a i šire dovela baš Etiennea Freya u Rijeku. Možda je njegova europska karijera dosad bila blistava, ali ovdje se pokazao ispod razine na koju je publiku i struku riječki Balet navikao. Iz programske knjižice citiram još jednu njegovu teško razumljivu misao: „Svakodnevnim radom na tijelu i mišićima, plesač na najbolji način uči izražavati onaj osjećaj znan svima nama čija je dirnuta duša blizu obrtanju. Prepustiti se s užitkom tom pijanstvu što nas zove kao što pjev morskih sirena magično privlači Odisejeve mornare, koji zbog njega gube razum.“

    Nadajmo se da će skorašnja premijera Carmine Burane riječkog Baleta, u zagrebačkom HNK-u provjerenog koreografa Huga Viere, vratiti ovom ansamblu zasluženu reputaciju.

    © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 12. prosinca 2011.

Piše:

Iva Nerina
Sibila

kritike i eseji