Ljepota tradicionalne estetike

Hrvatsko narodno kazalište Split: Petar Iljič Čajkovski, Trnoružica, kor. Elena Pankova (prema Mariusu Petipau), dir. Hari Zlodre

  • Hrvatsko narodno kazalište Split: Petar Iljič Čajkovski, Trnoružica, kor. Elena Pankova (prema Mariusu Petipau), dir. Hari Zlodre

    Čajkovski je skladao tri baleta: Labuđe jezero (1867), Trnoružicu (1889) i Orašara (1891). U vrijeme svog nastanka primljena su mlako i bez naročitih naznaka za uspješni nastavak svoga postojanja. No u 20. stoljeću njegovi baleti postaju sve popularniji i nezaobilazni dio repertoara svakog uglednijeg ansambla. Francuski koreograf, plesač i pedagog Marius Petipa, čiji je rad utkan u temelje klasične ruske baletne škole, u svojim je najboljim djelima uspio iskazati bogatu raznolikost stilova, ljepotu i vitalnost akademskog plesa, a Uspavana ljepotica (Спящая красавица), što bi bio doslovni prijevod imena baleta, postala je njegovo najuspješnije koreografsko ostvarenje koje u punom sjaju predstavlja akademsku baletnu vještinu. Trnoružica je rađena po predlošku bajke Charlesa Perraulta i braće Grimm. Strukturirana je od prologa i tri čina, a u splitskoj varijanti cijela je predstava sažeta u dva dijela. U Hrvatskoj je ta plesna bajka izvedena prvi put u Zagrebu 1950. u koreografiji Oskara Harmoša, a prva hrvatska Trnoružica bila je Ana Roje. U Splitu je prva premijera bila 1998. u koreografiji Tonina Nikića i mnogi od onih koji su realizirali to prvo splitsko uprizorenje našli su se i u ovoj premijeri splitskog baleta.
    Hrvatsko narodno kazalište Split: Petar Iljič Čajkovski, Trnoružica, kor. Elena Pankova (prema Mariusu Petipau), dir. Hari Zlodre
    Prva ovogodišnja premijera pokazala se vrlo zahtjevnom u svakom pogledu, no splitski Balet u svim je segmentima vrlo solidno odradio i organizacijski posao. U baletu je predviđeno stotinjak uloga te je velik dio plesača odigrao po nekoliko likova. Mjere štednje, o kojima se toliko govori u posljednje vrijeme, prisilile su splitsko kazalište na suradnju s drugim kazališnim kućama iz vrlo praktičnih razloga. Naime, velik broj raskošnih kostima posuđen je i dorađen za ovu predstavu iz Slovenskog narodnog gledališča Maribor. Doista je šteta da ogromno blago sadržano u skupocjenim kostimima i scenografijama leži desetljećima pospremljeno, a da ga nitko ne vidi i njme se ne koristi. Nadam se da će ovaj način razmjene, kako plesača i koreografa, tako i materijalnih dobara, ostati stalna praksa u našim kazalištima. Bajkovita i ženska scenografija Vesne Režić upotpunjena rasvjetom Miljenka Bengeza priča su sami za sebe i djeluju kao ostvarenje sna iz najranije mladosti. Kostimografkinje Ika Škomrlj i Diana Kosec Bourek skladno su i raskošno obavile svoj dio posla. Neizbježan nakit, koji je oblikovao Mario Miše, upotpunio je cijelu predstavu završnim glamurom.
    Hrvatsko narodno kazalište Split: Petar Iljič Čajkovski, Trnoružica, kor. Elena Pankova (prema Mariusu Petipau), dir. Hari Zlodre
    Vrlo zahtjevnu ulogu Vile Jorgovana s lakoćom je ostvarila Julija Ponomareva. Predivnom pojavom, preciznom i savršenom plesnom tehnikom šarmirala je prepuno gledalište. Nakon šest godina izbivanja sa scene u liku Carabosse pojavila se i ravnateljica Baleta Almira Osmanović, osoba koja je splitski Balet podigla i održava vrlo visoko na ljestvici plesne umjetnosti ne samo u Hrvatskoj. Grandioznim ulazom narušila je pomalo snenu scenu prologa i svojim temperamentom i strašću razdrmala izvođače i publiku. Iskustvo je na sceni nemoguće sakriti. S jasnim, ekspresivnim i minimalističkim kretnjama ocrtala je snažan karakterni lik pokretača vječnog sukoba dobra i zla oko kojega je izgrađena cijela predstava.
    Hrvatsko narodno kazalište Split: Petar Iljič Čajkovski, Trnoružica, kor. Elena Pankova (prema Mariusu Petipau), dir. Hari Zlodre
    Nenametljiva, a istovremeno aristokratski snažna pojava Artjoma Žusova kao princa Desirea savršeno korespondira s prvakinjom baleta Irinom Čaban, princezom Aurorom, koja svojom pojavom plijeni pozornost i ispunja čitavu pozornicu. Dugogodišnji partneri na sceni djeluju nepogrešivo, uigrano, skladno i očaravajuće. Oduševljava besprijekorna Irinina sigurnost i preciznost, također Artjomovi veliki jates po krugu i složeni tours u solističkim brojevima, a kao partneri odišu scenskom uvjerljivošću i neprikosnovenim šarmom.

    Splitski Balet iz sezone u sezonu sve je bolji i iznjedrio je cijeli spektar sjajnih i duhovitih solista (vile Hazuki Tomita, Simona Caputo, Ieva Karpilovska, Monica Dinoni, Matea Milas). Svakako su najupečatljivija Hazuki Tomita (princeza Florina i Vila Nježnosti) savršene linije, velike brzine i nepokolebljivog balansa, i Jasaui Mergalijev (Plava Ptica, prinčev prijatelj, a u jednoj od budućih izvedbi i princ Desire) sa zapanjujuće visokim skokom i briljantnim batteries. Svojim istočnjačkim šarmom i velikim plesnim talentom mladi par unatoč maloj nesigurnosti zadivio je i osvojio srca publike.

    Hrvatsko narodno kazalište Split: Petar Iljič Čajkovski, Trnoružica, kor. Elena Pankova (prema Mariusu Petipau), dir. Hari ZlodreDrugi dio predstave započeo je dinamičnom scenom lova, gdje je muški dio ansambla (Shunsuke Amma, Remus Dimache, Aleksej Kuznjecov, Jasaui Mergalijev) ostvario uzbudljivu kreaciju. Galifron, prinčev učitelj, koga je tumačio Igor Gluškov, unatoč neatraktivnoj zadaći koju mora glumački i pantomimski odraditi, bio je puno uvjerljiviji i predaniji od pomalo blijedog majordoma Vladimira Šuvalova. Trend je posljednjih desetljeća u svijetu da kada tehnička spremnost plesača daleko nadmašuje pantomimski izraz kojim se prepričava radnja baleta na taj način nezaobilazni dio strukture baleta postaje šabloniziran i izvođaču neizazovan. No to je dio umjetničkog djela i ako se ono prikazuje cjelovito, neplesnom dijelu treba posvetiti punu pažnju da bude izveden dosljedno i koncentrirano, zašto ne i duhovito, a ne da svi čekaju da scena prođe. Likovi iz bajki (ponovno solisti), koji se pojavljuju na kraju završnog čina, razbijaju ozbiljnost predstave i unose dozu zaigranosti i fantastike. Uz već spomenuti par Plave Ptice i Princeze Florine, dojmljivi likovi Mačke (Jovana Mirosavljević), Mačka u čizmama (Remus Dimache) i Crvenkapice (Monica Dinoni) kreirani su i izvedeni iskreno, neobuzdano i ljupko.

    Ruska primabalerina, koreografkinja i baletna pedagoginja Elena Pankova školovana je u baletnoj akademiji Vaganove, a u Kirov baletu u Sankt Peterburgu svoj je plesni talent u potpunosti iskazala. Ostvarila je zapaženu međunarodnu karijeru kao plesačica, a potom i kao koreografkinja. Njezina Trnoružica odiše jasnoćom i skladom, matematičkom preciznošću i plemenitom suzdržanošću koju namjerno narušavaju scena lova, ekstremno visoki i eksplozivni skokovi Plave Ptice i silovita pojava zle vile Carabosse. Vrlo dosljedno prenesena je preciznost i temeljitost ruske škole, opaža se velika raznovrsnost u ostvaraju simetričnih planova, izmjena geometrijskih formi, no u masovnim scenama situacija je pomalo statična, okamenjena, i u neskladu sa zanosnom glazbom valcera koji pršti od širine i veselja.
    Hrvatsko narodno kazalište Split: Petar Iljič Čajkovski, Trnoružica, kor. Elena Pankova (prema Mariusu Petipau), dir. Hari Zlodre
    Većina baletne publike, kao i koreografi koji su bili izvrsni plesači, ne voli inovacije i promjene. Pankova se pridržava tradicije prezentirane svojom estetikom i ovaj je balet odradila s velikim znanjem i uspjehom. Nadam se da će taj scenski spektakl pod vrsnim dirigentskim štapićem Harija Zlodre još dugo puniti gledalište zahvalnom i obrazovanom, dugogodišnjom a i onom mladom i novom splitskom publikom.

    © Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 20. veljače 2012.

Piše:

Sanja
Petrovski

kritike i eseji