Koreografska igra s gravitacijom

29. tjedan suvremenog plesa, Zagreb, Rijeka, Split, 21. svibnja – 2. lipnja 2012.: Tom Dale Company, I Infinite, kor. Tom Dale

  • Tom Dale Company, I Infinite, kor. Tom Dale

    I Infinite
    je najnovija predstava koreografa i plesača mlađe generacije Toma Dalea u izvedbi Marije Olge Palliani. Tom Dale nagrađivani je britanski umjetnik odrastao u Essexu, u kulturnoj klimi elektroničke glazbe devedesetih, koja ga je i potakla na bavljenje plesom. Nakon školovanja u Labanovom centru u Londonu te više osvojenih nagrada osnovao je 2001. vlastitu kompaniju kako bi podržao svoj daljnji rad.

    I Infinite predstava je koja kombinira ples i digitalne likovne instalacije. Zamišljena je za izvođenje u galerijskim prostorima, tako da je autor zadržao običaj da se publika slobodno kreće po prostoru tijekom predstave, uz par uputa o projektorima smještenim na podu i najpogodnijem mjestu promatranja. Siva dvorana Zagrebačkog plesnog centra je bila po riječima autora idealna po dimenzijama i obliku, no predstava zbog boje zidova bila nešto tmurnija nego u originalu. U svakom slučaju to nije nimalo umanjilo doživljaj publici koja je, obukavši sive ogrtače, zakoračila u bajkovit svijet digitalnog iskustva.

    Tom Dale Company, I Infinite, kor. Tom DalePredstava je napravljena u dva dijela. U prvom dijelu projekcije, koje su ujedno i jedini izvori svjetla, bacaju geometrijske oblike i grafičke kombinacije, te osvjetljavaju prostor i oživljavaju tri bijele kocke koje su jedina opipljiva scenografija u predstavi. Izolirane, gotovo robotske kretnje plesača potencirane elektronskom glazbom dočaravaju androidnu budućnost. Zanimljiva je i dinamična koreografska igra gravitacijom, koja je posebno pojačana pomičnom rešetkastom projekcijom. Pomaci rešetke, sjedinjeni s pomno odabranim načinom kretanja plesača ostavljaju dojam da su zanošenja plesača posljedica pomicanja poda.

    Drugi dio predstave započinje puštanjem pare u prostor. Svjetlost jednog projektora sijeva prostorom i stvara vrtložne efekte, poput plutajućih lokvi ulja na vodi. publika je bila pozvana da i sama stvara oblike i modulira prostor. Nakon nekog vremena plesačica zaklanja jedini izvor svjetla, što stvara aureolu oko njezina tijela i dočarava osjećaj putovanja u beskonačnost. Njezino vodenasto, fluidno kretanje modelira svjetlo i ona polako tone ispod razine svjetlosti. Premda su se neki u publici saginjali da bi vidjeli što plesačica radi ispod osvijetljene površine koja podsjeća na more oblaka promatranih iz avionske perspektive, izranjanje pojedinih dijelova tijela je asociralo na rađanje organskog iz ništavila i na kretanje prema beskonačno udaljenoj točki budućnosti. Sam autor naglašava da svatko doživljava predstavu na svoj način, no u svakom slučaju, istančan osjećaj za glazbu, primjereno kretanje i profinjena apstraktna likovnost ostavljaju publiku zadovoljnu i bogatiju za jedan novi estetski vrijedan doživljaj.
    Tom Dale Company, I Infinite, kor. Tom Dale
    Za one koji su prisustvovali i radionici Toma Dalea održanoj tog istog dana u prijepodnevnim satima, predstava je bila još zanimljivija, jer su mogli saznati da je tih 45 minuta iluzije postignuto sa samo pet projektora i jednim računalom. Oni su također mogli procijeniti koliko je autor uspio u svojoj namjeri da ispita sukob digitalnog i organskog, umjetnog života i stvarnosti, te prirode i fizikalnih zakona. Likovni umjetnik Barret Hodgson govorio je o programima koje je koristio za stvaranje digitalne scenografije i o načinima preslikavanja i podešavanja grafičkih projekcija u prostoru. Bilo je također zanimljivo slušati o problemima koji su nastali tijekom rada zbog činjenice da je koreografski rad trenutačan, dok je za postizanje digitalnog dizajna potrebno dosta vremena za programiranje.

    Imajući sve u vidu možemo ustvrditi da je predstava doista dojmljiv splet metafora, apstraktne likovnosti i fragmentacije prostora, a ostvarenim iluzijama itekako pridonosi eksplozivan, a opet opušten pokret. Veselimo se nekom budućem susretu s tim britanskim majstorom koreografije koji neprestano istražuje neke nove načine kretanja i scenske izražajnosti.

    © Jasna Tarbuk, PLESNA SCENA.hr, 9. lipnja 2012.

kritike i eseji