Desetljeće uspjeha

35 godina umjetničkog rada Almire Osmanović i njezin oproštaj od splitske publike i ansambla Baleta HNK Split

  • Hrvatsko narodno kazalište Split: Petar Iljič Čajkovski, Trnoružica, kor. Elena Pankova (prema Mariusu Petipau)

    Nastupom u ulozi vile Carabosse u Baletu Trnoružica u subotu 23. studenog 2012. na sceni HNK Split, nacionalna baletna prvakinja Almira Osmanović obilježila je 35 godina umjetničkog rada te se ujedno i oprostila od splitske publike i ansambla Baleta HNK Split kojim je ravnala deset godina. Prepuno gledalište frenetičnim je pljeskom i povicima odobravanja ispratilo ravnateljicu Baleta koja je svojim predanim radom i angažmanom na svim razinama, uspjela od prosječnog ansambla stvoriti sjajan, vrhunski balet kojim bi se podičile i veće zemlje od Hrvatske. Opraštajući se od Almire u svoje ime i u ime kuće koju predstavlja, vršitelj dužnosti intendanta kazališta Duško Mucao donio je na pozornicu i tri od brojnih telegrama koji su pristigli kao čestitke za njezin jubilej: čestitku njezine pedagoginje iz St. Petersburga Ljudmile Safronove, intendanta osječkog kazališta Božidara Šnajdera te čestitku Milka i Spomenke Šparemblek.
    Hrvatsko narodno kazalište Split: Petar Iljič Čajkovski, Trnoružica, kor. Elena Pankova (prema Mariusu Petipau)
    Almira Osmanović rođena je 1958. u Bijeljini. Kao mlada i nadarena balerina u klasi prof. Silvije Hercigonje odlazi u St. Petersburg (tada Lenjingrad) gdje se usavršava i diplomira na glasovitoj Akademijskoj koreografskoj školi Agripine Vaganove kod Ljudmile Safronove. Nakon povratka 1977. postaje stalna članica Baleta HNK-a u Zagrebu, a od 1979. i solistica. Pleše vodeće uloge u svim baletima klasičnog, modernog i nacionalnog repertoara te stječe titulu nacionalne prvakinje. Osim nastupa u matičnoj kući redovito je gostovala i u drugim hrvatskim kazalištima, u mnogim gradovima Europe, Amerike i Japana. Osvojila je brojne nagrade i priznanja počevši od Zlatne plakete i Grand Prixa na Prvom jugoslavenskom takmičenju u Novom Sadu 1982. i nagrade na Međunarodnom natjecanju baletnih umjetnika u Osaki 1984., pa sve do Nagrade Grada Splita prošle godine. Na čelu Baleta HNK Zagreb bila je od 1994. do 2002., a potom deset godina ravnateljica splitskog Baleta. U tih deset godina ansambl je premijerno izveo 25 klasičnih i modernih naslova i ostvario brojna i zapažena gostovanja u Španjolskoj, Italiji, Izraelu, Njemačkoj, Latviji, Sloveniji…

    Put baletnog ansambla u Splitu pun je oscilacija. Osnovala ga je Ana Roje 1940. na poziv maestra Ive Tijardovića. Po završetku rata vodi ga Mila Katić, a dolaskom Ane Roje i Oskara Harmoša 1953. i osnivanjem njihove Internacionalne baletne škole u Kaštelima, balet ponovo cvjeta sve do 1958. kada ga preuzima Franka Hatze-Kuljiš. Godine 1970. kazališna zgrada je izgorjela, no unatoč tome što su radili u košarkaškoj dvorani na Gripama, Balet je imao četiri premijere sve u koreografiji Miljenka Vikića. Negdje u to vrijeme ravnatelj je dugogodišnji član ansambla Lucijano Perić. Nakon izgradnje nove zgrade i za ravnanja Ivice Restovića, ponovo se osjetio uzlet ansambla koji je trajao do početka Domovinskog rata. Slijedi neka vrsta stagnacije i traženja umjetničkog puta do dolaska Almire Osmanović, koja ansambl znalački vodi preko jednostavnijih početnih projekata poput Chopiniane, Plesa kadeta, Cipollina, pa do vrhunskih projekata poput Magnuma, Dodira, Carmine Burane i Trnoružice. Slijedeći vlastite afiniteta prema suvremenosti u plesnoj umjetnosti, dovela je sjajne i poznate suvremene koreografe, kostimografe, scenografe i dokazala se kao osoba koja zna osluškivati i voditi ansambl sukladno sa njegovim potrebama i kretanjima plesne umjetnosti u svijetu.
    Hrvatsko narodno kazalište Split: Petar Iljič Čajkovski, Trnoružica, kor. Elena Pankova (prema Mariusu Petipau)
    Kada je Almira Osmanović otišla s pozicije ravnateljice Baleta u Zagrebu, na njezino je mjesto došao Dinko Bogdanić, a deset godina kasnije, nakon njezina odlaska iz Splita, na mjesto ravnatelja dolazi ponovo Dinko Bogdanić. Posao će mu biti ujedno lak i težak. Lagan jer je naslijedio sjajan ansambl, a težak jer će morati kod ansambla i publike održati razinu i reputaciju tog uspješnog Baleta. Danas, sudeći po informacijama iz raznih glasila, u Hrvatskoj rijetko doista uspije kakav projekt iz segmenta privrede pa i kulture. Almira Osmanović svoj je projekt na kojem je radila deset godina dovela do vrhunca, sve elemente potrebne za uspjeh znalački je postavila na svoje mjesto i afirmirala splitski baletni ansambl. (Je li nužno mijenjati ljude koji znalački rade svoj posao?) Jednostavno je bila prava osoba na pravome mjestu i u pravo vrijeme. Na pozornici, sa rukama prepunim cvijeća rekla je da odlazi sretna. Želim joj sve najbolje i znam da se za njezinu budućnost ne treba bojati.

    © Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 29. studenoga 2012.

Piše:

Sanja
Petrovski

kritike i eseji