Žena kao učiteljica u eksplozivnom duetu

Trijada, kor. Maša Kolar

  • Trijada, kor. Maša Kolar

    Novom predstavom Maše Kolar Trijada u Zagrebačkome plesnom centru dominira odrješit duet sâme autorice i portugalskog plesača Ricarda Camposa Freirea. Pun energičnih kontakata koji su zapravo manipulacije, njihov odnos neprekidna je bujica kontrapunktova: sudara i odbijanja, skokova i odskoka, dizanja i obrtanja, davanja i pružanja uporišta i oslonaca, upravljanja i usmjeravanja te međusobnih nadopunjavanja. Predstava gotovo od samoga početka do kraja uvlači u kovitlac specifičnog vokabulara Maše Kolar u kojemu plesači s čarapama na nogama doslovno klize prostorom, i koji jedva ostavlja mjesta za dah, kako plesačima, tako i gledatelju.
    Trijada, kor. Maša Kolar
    U tom burnom i eksplozivnom duetu Maša Kolar je mnogo dominantnija i zrelija, ona je ta koja preuzima kontrolu i oblikuje kinesferu, dok Ricardo Campos Freire pokušava uvjetno rečeno uhvatiti korak, jer oboje su bez daljnjega izvrsni plesači. Upravo je razlika među njima, vjerojatno i dobna i očigledno iskustvena, ono što čini sukus Trijade, a to je ideja žene kao učiteljice i orjentira s različitim ulogama u životu muškarca, mitološki ilustiranima kroz žensko trojstvo: majku, djevojku i staricu. Tako i dramaturški, u duet tijekom predstave na tri mjesta intervenira vizažist Dino Baksa, nekada i sam plesač, što je itekako vidljivo u osvještenoj kontroli pokreta i prostornoj orijentaciji, skidajući staru i nanoseći novu šminku, odnosno masku na lica i tijelo plesača, označujući time nove uloge koje će se zatim odigrati.

    Prostorno, scena je podijeljena križem ili raskrsnicom prema kojoj gravitiraju plesači, jednom bijelom trakom plesnoga poda koja je najprije postavljena uzdužno posred pozornice, a kasnije poprijeko. Kako vrijeme odmiče, tako se plesači sve češće zadržavaju na tom podu, povremenim sjedenjem, ležanjem, gužvanjem, podvlačenjem stopala pod njega ili se njime prekrivajući, da bi na kraju uslijedilo puzanje i potpuno prizemljenje, postizanje onoga kozmičkog reda simboliziranog u brojci tri.
    Trijada, kor. Maša Kolar
    Koreografski je možda jedino nedovoljno izbrušena razlikovnost triju uloga, pa se one komuniciraju samo kroz naslov predstave, ne i kroz tijelo. Valja još napomenuti četvrtu izvođačicu, također plesačicu i samouku klaviristicu Josipu Kukor čija nadahnuta klavirska interpretacija dopire iz kuta scene. Trijada će vjerujem kao i na premijeri zasigurno i dalje privlačiti velik broj gledatelja, jer riječ je o vizualno i plesački dojmljivoj predstavi, bogatoj simbolikom i pristupačnoj širokom krugu publike.

    © Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 8. veljače 2015.

    Trijada
    koreografija Maša Kolar
    premijera 5. veljače 2015.
    izvedba: Ricardo Campos Freire, Dino Baksa, Josipa Kukor, Maša Kolar
    glazba Josipa Kukor i Nils Frahm, suradnici Jasmina Holbus, Jelena Janković, Tena Bošnjaković, Nuno Salsinha,  Petra Dančević, scenografija i libreto: Jasmina Holbus, kostimografija Petra Dančević, oblikovanje svjetla Nuno Salsinha, fotografija i dizajn Jelena Janković i Vladimir Končar, dramaturgija Tena Bošnjaković, zvuk Tomica Kraljić, tehnička podrška Duško Richtermoc, produkcija Maša Kolar
    podrška: HIPP kroz rezidencijalni program ZPC-a, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Gradski ured za kulturu, obrazovanje i sport grada Zagreba

Piše:

Jelena
Mihelčić

kritike i eseji

najavljujemo...