Tri bijela klauna djetinje duše

Naj, naj, naj festival, Zagreb: Kazalište Mala scena, Zagreb, Jacques S. Matthiessen, Zašto baš ja?, red. Jacques S. Matthiessen

  • Kazalište Mala scena, Zagreb, Jacques S. Matthiessen, Zašto baš ja?, red. Jacques S. Matthiessen

    Predstava Zašto baš ja? nastala u koprodukciji zagrebačke Male scene i kazališta Passepartout iz Kopenhagena relativno je tiho (ako izuzmemo izvedbu zabilježenu zbog nazočnosti danske kraljice Margarete II i njezinog kraljevskog supruga), i kako već valjda priliči obliku neverbalnog teatra, dramske korporalne mime – praizvedena u listopadu 2014. u Zagrebu da bi nastavila život između domaćih festivala i kazališta Danske i Švedske. Autorski je tim predvođen danskim kazališnim umjetnikom Jacquesom S. Matthiessenom i kompozitorom Clausom Carlsenom dok su izvođači: Jakov Gavran, Mirel Huskić i Jan Novosel članovi hrvatskog glumišta.

    Riječ je, u ovo doba sklono spektaklu, efektima i urnebesnoj zabavi, o predstavi neobično fine, mirne, ozbiljne duhovitosti, tkane na pomalo retro, tatijevski nježan način. Osnovna premisa scenske igre, inače vrlo čvrste strukture, su tri mušketira, tri stara prijatelja koji se jednom godišnje nalaze u mačevalačkom klubu, (što se može shvatiti kao neka vrsta odmora za tri inačice gospodina Hulota?)
    Kazalište Mala scena, Zagreb, Jacques S. Matthiessen, Zašto baš ja?, red. Jacques S. Matthiessen
    Mušketire zatičemo u uzbuđenim pripremama: u bijelim kostimima za mačevanje, s kacigama, u fazi međusobnog traženja, mimoilaženja, ugrijavanja za duele; u scenskom izazovu zvanom neutralna maska. Vizualno jednaki, oni polako, preciznim detaljima i kvalitetama pokreta, uspostavljaju svoju različitost i karaktere. U daljnjoj igri, skidanjem kacige postaju prepoznatljivi elementi klaunerije i mime. Pokret je beskrajno jednostavan u čistoći akcije, jedinstvene namjere i provedbe, bez ikakva suviška, bez psihologije i predumišljaja. Djetinje naivan u usredotočenosti i otkrivanju svoje prilike u novonastaloj situaciji, a svaki sjajan plan za rješavanje neugodne pozicije lika, publici je posve proziran, dirljiv u prepoznatljivim mahanizmima ljudskih reakcija.

    Situacije i međusobni odnos snaga se mijenjaju u laganom tijeku izmjene akcija i dobrih ideja na temu a što ćemo sada raditi. Budući da nema teksta i sve je u radnji i načinu obavljanja te radnje, mimski teatar zahtijeva iznimnu koncentraciju i usredotočenost na zadatak. Izvođači su precizni u izvedbi radnje i onda u otvaranju pogleda prema publici: specifično nevinog pogleda koje je samo ogledalo onoga što se dogodilo a ne komentar kojim se podcrtava, telefonira duhovita poanta i kao nasmijava publika.
    Kazalište Mala scena, Zagreb, Jacques S. Matthiessen, Zašto baš ja?, red. Jacques S. Matthiessen
    Očito su izvođači temeljito prošli postupak traženja odnosno nalaženja svog klauna koji se ogleda u nekoj vlastitoj prepoznatljivoj smiješnoj osobini koja se onda potencira, propituje i oblikuje kroz zadane situacije. (Gavran je uobraženi pasionirani mačevalac, koji je, budući mora pobjeđivati, vjerojatno nametnuo mjesto susreta; u mačevalačkom klubu on je na svom terenu, neka vrst domaćina. Ali naravno da će baš njemu nestati toaletnog papira ili vode za tuširanje… A njegovi stari prijatelji, iako sasvim drugačijih sklonosti prihvatili su tu neugaslu djetinju strast nastojeći se prilagoditi – unutar mogućnosti svojih klaunova. Novosel je beskrajno pedantan, uredan i fino odgojen. Njega ubija nered i svaki milimetarski krivi pomak stolice u odnosu na stol. A Huskić, koji dominira fizičkom veličinom tijela nespretno sakriva nježnu dušu sklonu sanjarenju. On je očaran leptirima i zapravo više voli plesati nego mačevati se, a u rezultatu mačevalačkih duela će s veseljem najednom prepoznati pobjedničku dijagonalu igre križić-kružić.) U toj dosljednosti lika/klauna i njegovom uvijek ponovno začuđenom viđenju svijeta, svako od njih je usamljen i neshvaćen, i uvjeren da se – zašto baš njemu?! – nešto krivo događa ali i siguran u želju očuvanja zajedništva, što je istovremeno i čuvanje djetinjstva. (Scenski je to vraćanje u djetinjstvo duhovito materijalizirano vrtićkim, malim stolicama i stolićem.)

    Zašto baš ja? je odličan projekt i lijepa predstava koja čuva bijele klaunove djetinje duše. (Ako to još nekog zanima.)

    © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 3. travnja 2015.

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji