Hibrid tradicije i suvremenosti

21. Zadarsko kazališno ljeto, 30. lipnja – 4. kolovoza 2015.: Zadarski plesni ansambl, Kolo, kor. Lada Petrovski Ternovšek

  • Zadarski plesni ansambl, Kolo, kor. Lada Petrovski Ternovšek

    U program ovogodišnjeg festivala Zadarsko kazališno ljeto uvukla se i plesna predstava Kolo nastala u produkciji Zadarskog plesnog ansambla čiju koreografiju potpisuje negdašnja članica ansambla Lada Petrovski Ternovšek, danas slobodna umjetnica koja živi i radi u Ljubljani i koju je lokalna zadarska publika mogla upamtiti u projektima slovenske skupine En Knap. Plesni projekt ZPA-a Kolo čini se kao početna točka tematiziranja i razrade tradicionalnih folklornih i običajnih elemenata kola uparenih sa suvremenim plesom, posebice kroz prepoznatljive plesne tehnike akademije SEAD na kojoj su diplomirale i koreografkinja Lada Petrovski Ternovšek i dvije plesačice zadarskih korijena Matea Bilosnić i Filipa Bavčević. U tradiciji je ZPA fuziranje narodnih i običajnih plesova sa suvremenim izvedbenim formama, a ovaj je projekt posebice naglasio kolektivni čin izvedbe kao mjesto podudarnosti između folklora i suvremenog plesa.
    Zadarski plesni ansambl, Kolo, kor. Lada Petrovski Ternovšek
    Prazna scena Kazališta lutaka Zadar uokvirena crnim zastorima i bočnim paravanima scenografska je podloga za izvedbu Kola čiju monotoniju presijeca minimalističko, ali utilitarno oblikovanje svjetla Igora Petrovskog s akcentima bočnih podnih reflektora koji tijelima i vizuri izvedbe daju upečatljiv opskurni karakter. U prednjem bočnom prostoru pred auditorijem smještena je garderobna polica s nekoliko kostima i nakitom koja ujedno služi kao mjesto ulaska/izlaska na izvedbu. U osnovi kroz četrdesetak minuta trajanja Kolo nudi nekoliko sola, nekoliko žensko-ženskih i muško-ženskih dueta, spojenih s dvije duže sekvence u formi kola s akcentuiranom uporabom nožnog udaranja ritma i popratnih ženskih korskih glasova. Koreografski je materijal minimalistički uravnjen i u solima i u duetima s naglaskom na stajaćim elementima i simboličkom upotrebom ruku kao poveznicom i razdjelnicom između žena i muškaraca te naglašenim simbolom pletenja i raspletanja ženske pletenice.

    Koreografija je preciznija te dinamički i energetski dojmljivija u sekvencama s kolom i muško-ženskom komponentnom u kojoj posebno treba izdvojiti izvrstan nastup Filipe Bavčević i Mate Ivića (koji nije profesionalni plesač). Pojavljivanje petog izvođača Grgura Kovačića kao tek usputnog partnera u žensko-muškom duetu koreografsko je i dramaturško slabo mjesto koje bi se dalo reinterpretirati u mogućim preradama premijerno viđene koreografije. Solo Matee Bilosnić nije imao potrebni dinamizam niti se pokazao svrhovit u odnosu na ostatak materijala. Ženski tercet u sredini izvedbe posebno je zanimljiv zbog sporog ritma i desinkroniziranosti u odnosu na elektronski score koji potpisuje Aleš Zorec. Također treba istaknuti uspješan spoj između dijegetičkih zvukova na sceni (udaranje nogama, glasovi, dahtanje) i glazbene matrice koji možda ponajviše dokazuje naznačenu namjeru spajanja tradicije i običaja sa suvremenom izvedbom.
    Zadarski plesni ansambl, Kolo, kor. Lada Petrovski Ternovšek
    Dijelovi u kojima izvođači izlaze iz koreografije da bi se presvukli ili navukli folklorno znamenje/nošnje ili predahnuli pred očima auditorija prerazvučeni su i remete doista solidan dinamizam između koreografiranog materijala. Udaranje ritma i povezivanje svih izvođača u kolektiv kola je vrhunac izvedbe i sekvenca koja najzornije dokazuje navode iz programske knjižice o „fizikalnosti muško-ženskih odnosa i surovim i jednostavnim običajima“. Unatoč ponekoj zamjerki, Kolo je zrela i dojmljiva koreografija koja posebice dobro funkcionira kao hibrid tradicionalnih i suvremenih plesnih formi bez da potpuno poprima obličje prve ili druge zadane forme.

    S obzirom da je riječ o rijetkom projektu suvremenog plesa na jednom prilično apatičnom festivalu i s obzirom da je taj projekt djelo negdašnjih aktera te iste lokalne scene, Kolo zadobiva i neke druge konotacije izvan samog medija suvremenog plesa koje ipak pomažu kakvom-takvom opstanku tog medija na lokalnoj izvedbenoj sceni, o čemu još zornije svjedoči i festival sola Monoplay koji se u rujnu održava u Zadru i čiji su akteri također povezani sa Zadarskim plesnim ansamblom kao svojevrsnim prežitkom plesnog kolektiva u gradu.

    © Mario Županović, PLESNA SCENA.hr, 22. srpnja 2015.

Piše:

Mario
Županović

kritike i eseji

najavljujemo...