Multimedijalno putovanje

Postaje, kor. Zrinka Lukčec – Kiko

  • Postaje, kor. Zrinka Lukčec Kiko

    Postaje
    , nova predstava Zrinke Lukčec – Kiko počela se razvijati za vrijeme rezidencijalnog programa Udruge Domino, u suradnji s Hrvatskim institutom za pokret i ples, odnosno Zagrebačkim plesnim centrom. Udruga Domino svojim rezidencijalnim programom već drugu godinu za redom nastoji produkcijski podržati domaće plesne umjetnike poput Brune Isakovića i Ine Sladić. Tematski je fokus ovogodišnje rezidencije, koju su dobile Zrinka Lukčec – Kiko i Zrinka Užbinec, združen pod nazivom Sve-Jedno: Odnos pojedinca i skupine, što se može manifestirati kroz metodu ili princip ili kao tema. Dramaturšku su im podršku u toj fazi pružale Katarina Pejović i Mila Pavičević, a obje su Zrinke svoj radni proces otvorile za publiku još tijekom ovogodišnjeg festivala Perforacije. Tada smo vidjeli začetke onoga što je Lukčec sada zaokružila u cjelinu, ovaj put uz pomoć dramaturške suradnice Vedrane Klepice.
    Postaje, kor. Zrinka Lukčec Kiko
    Postaje su kratka solo-predstava u kojoj Zrinka Lukčec – Kiko gradi odnos između sebe, svog tijela i multimedijalnog okruženja. Odjevena u bijelo, baletnu pačku s nizom perli oko vrata, djeluje kao lutka na koncu, upravljana nevidljivom rukom. Dok se projekcije oko nje mijenjaju od mnogobrojnih točaka koje se šire pa skupljaju preko koncentričnih krugova i raznih drugih formi, njezin se pokret čini omeđen, ponekad zamrznut s nogama čvrsto uprtim u tlo, dok samo trup i ruke dobivaju prostor za kretanje. Predstavom osim toga koreografski dominira zvrkasta vrtnja, glave zabačene unatrag, bez vidljivog smjera i cilja.

    Iz programske knjižice doznajemo kako se autorica bavila energijama koje tijela za sobom ostavljaju u prostoru, „sustavom koji se sastoji od niza točaka i silnica koje se istovremeno kreću u različitim smjerovima i različitom brzinom“. U tom smislu Postaje su unaprijed zadane stanice kroz koje trebamo proći na svom putovanju. Ta je ideja najjasnije izražena u trenutku kada projekcija prerasta u multiplicirane siluete izvođačice, stvarajući svojevrsni eho u vremenskom odmaku od žive izvedbe. Vizuali su to na tragu kultnih plesnih fotografija Paula Himmela iz pedesetih godina prošlog stoljeća, ili još efektnije stroboskopske fotografije Gjona Milija s plesačicom Norom Kaye (dizajn videa potpisuje Majda Džanić Bogojević, dizajn rasvjete Saša Bogojević, a set dizajn Renata Carola Gatica). Da je i publika svojim neposrednim energijama prisutna u izvedbenom prostoru, podcrtava kraj predstave kada Lukčec kameru okreće prema gledalištu koje sada promatra samo sebe.
    Postaje, kor. Zrinka Lukčec Kiko
    Zrinku Lukčec – Kiko već dugo znamo kao kvalitetnu plesačicu, koja je svojim izvedbama obilježila mnogobrojne predstave ponajviše Zagrebačkog plesnog ansambla. Čini se kako i njezin autorski rad sve više dobiva na kvaliteti. Postaje su fino vizualizirana i kontemplativna predstava.

    © Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 26. listopada 2015.

Piše:

Jelena
Mihelčić

kritike i eseji

najavljujemo...