Iscrpljujući autoportret ansambla

Zagrebački plesni ansambl i Zagrebačko kazalište mladih, Spone, kor. Roberto Olivan

  • Zagrebački plesni ansambl i Zagrebačko kazalište mladih, Spone, kor. Roberto Olivan

    Spone
    su prva predstava Zagrebačkoga plesnog ansambla od kada ga više ne vodi Snježana Abramović Milković, danas ravnateljica Zagrebačkoga kazališta mladih. Ansambl je nastavio njezinu tradiciju suradnje s inozemnim koreografima pretežito španjolskoga govornog područja. Ovaj je put to Katalonac Roberto Olivan iz čije se biografije, uz rad kroz vlastitu kompaniju Enclave Arts Del Moviment, ističe suradnja sa slavnima Anne Teresom de Keersmaeker i Robertom Wilsonom te školovanje na belgijskome P.A.R.T.S.-u. Olivan nije u umjetničkome smislu donio pomak u ansambl, a njegov je način rada „ukorijenjen u podrijetlu i iskustvu izvođača“ ispoljio njihovu osobnost, navodeći ih na autoportret. Riječ je o plesačima na tehnički vrlo visokoj razini, koji su preuzeli grupno umjetničko vodstvo ansambla. Predstava Spone tako je krpež atraktivnih plesnih i duhovitih, ali površnih glumačkih segmenata koji proizlaze iz osobnih i profesionalnih preokupacija izvođača.
    Zagrebački plesni ansambl i Zagrebačko kazalište mladih, Spone, kor. Roberto Olivan
    Vidimo ih kao mlade pojedince koji još traže svoj izraz, uče raditi zajedno, supostojati unutar grupe, kreirati, progovariti, živjeti. Djeluju raspršeno i izgubljeno, ali su puni energije i otvoreni za zajednički rad. Iskušavaju različite smjerove, igraju se, nadopunjuju, podupiru, ali i propituju i izazivaju. Ta je grupna dinamika najfinije izražena na početku predstave, u grupnoj plesanoj dionici, ujedno i najsnažnijem segmentu cijele predstave, koja pokazuje svu plesačku raskoš Zagrebačkoga plesnog ansambla. Zaigrana, vrckava, zahtjevna koreografija prepuna kontakata kojima se plesači nadograđuju u brzom i neuhvatljivom pokretu pomiješanom s kratkim rukovanjima, tapšanjima i zagrljajima.

    Petra Chelfi doslovno leti scenom, Martina Nevistić dominantna je u grupi, Petra Valentić još je brža nego što smo navikli, Nina Lilek je mekana i elegantna, Andreja Jandrić samozatajna. Adrian Pezdirc je svojevrsni izgnanik, što tematizira i kroz ulogu, osim što je jedini muškarac, ima vidljivo manje iskustva i plesne tehnike. Središtem scene dominira povišeni plesni pod uokolo kojega su smještene osobne garderobe svakog izvođača, njihovi mali privatni prostori iz kojih izlaze i u kojeg se vraćaju sa scene. Dok je prvi dio predstave apstraktniji, plesniji, ali i slojevitiji, otvoreniji za doživljaje publike, u drugome dijelu dolazi do obrata, skidanjem bijelog i ostavljanjem crnog poda, kada se grupa potpuno razuzdava u provalama privatnih ekshibicija i emocija koje odlaze u klišeje i banalnost.
    Zagrebački plesni ansambl i Zagrebačko kazalište mladih, Spone, kor. Roberto Olivan
    Adrian Pezdirc skida se do gaća i ulazi među publiku tražeći aktivnu participaciju, a kasnije nailazi na stalno odbacivanje ženskih članica ansambla. Martina Nevistić i Petra Chelfi sinhronizirano prepričavaju ljubavne izazove povremenim upadicama na španjolskome aludirajući na melodramu sapunica. Petra Valentić izigrava divu s imaginarnom pudlicom. Šatori oživljavaju u vlastitom duetu. Grupa se zatim pretvara u loše sinhronizirani zbor, pa u grupu revolucionarnih protestanata. Nina Lilek ostaje daleka u nekim osobnim fantazijama, a Andreja Jandrić je u mahnitom bijegu od suočavanja sa samom sobom. Predstava kulminira iz gruba drila u melankoliju usporena iscrpljenog plesa svakoga u vlastitome ritmu te projekcijom njihovih privatnih, intimnih fotografija.

    Spone doista jesu otvorile prostor fizičkim i emotivnim granicama izvođača, kao što stoji u programskoj knjižici, ali daleko od toga da su stvorile „iskonski pokret“, „organski fizički teatar“ ili „vizualnu poeziju“. Možda su publici približile dušu, a svakako su pokazale korpus ansambla u jednoj od rijetkih u pravom smislu cjelovečernjih plesnih premijera 2015. Zagrebački plesni ansambl ima kvalitetne plesače i iznadprosječne produkcijske uvjete. Bilo bi zanimljivo kada više ne bi angažirali prosječne inozemne koreografe, nego otvorili svoja vrata domaćim autorskim imenima željnima rada s velikim ansamblima, a kojeg samostalno teško mogu realizirati.

    © Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 7. siječnja 2016.
    Zagrebački plesni ansambl i Zagrebačko kazalište mladih, Spone, kor. Roberto Olivan
    Spone
    koncept i koreografija Roberto Olivan
    sukreatori i izvođači: Petra Chelfi, Martina Nevistić, Nika Lilek, Petra Valentić, Adrian Pezdirc, Andreja Jandrić
    glazba Nenad Kovačić, uz dodatnu glazbu Lopez Lopez i A Fileta, kostimografkinja Zdravka Ivandija Kirigin, oblikovatelj svjetla Saša Fistrić

Piše:

Jelena
Mihelčić

kritike i eseji

najavljujemo...