Kao da je bilo nekad… EKV

Uz izložbu Himmlisch-irdische Freundschaft Željka Zorice Šiša koja je prezentirala njegove kontrolirane hepeninge na Festivalu Prvih (1.-4. prosinca 2016., Galerija SC, Zagreb, Festival Prvih, Domino i Kultura promjene)

  • Željko Zorica Šiš: Cabbage Clairvoyant, 2012.

    Zamjetno je da je Željko Zorica Šiš (Šišmiš) – kao i Tomislav Gotovac, koji je odabrao kao svoju art metodu Paranoia View Art – u svojim posljednjim radovima, a čiji smo presjek mogli vidjeti sadržajno umrežene zahvaljujući udruzi Domino i Kulturi promjene na Festivalu Prvih (1. – 4. prosinca 2016., Galerija SC, Zagreb) pod nazivom Himmlisch-irdische Freundschaft, u susretu ovozemaljskih i postmortalnih Šišovih zamisli – odabrao Dalíjevu paranoičko-kritičku aktivnost koja nam, kako je to Dalí sažeo, otkriva nova, objektivna značenja iracionalnog te na opipljiv način primiče svijet sumanosti prema zbilji.

    A sve je, što se tiče Šišova programa paranoidnoga pogleda na svijet, krenulo od Fantastičnoga bestijarija Roskildea (1999), koji potpisuju alternativnim snagama i ushitima mašte H. C. Zabludovsky i Željko Zorica. Odnosno riječima tog ega i alter ega: „Tamo negdje krajem osamdesetih, posjetio me u mom zagrebačkom domu simpatični čovuljak. Čuo je kako me zanima život paralelnosti, kako nemam zazora od miješanja fikcije i fakata, kako veselo lažiram povijest i kako lako iznosim istinu na vidjelo. Znao je kako se u svom djelu sve više bavim i arhetipom i kako moje sne svakonoćno nastavaju svi oblici fantastičnog života i pravog života u nestajanju. Znao je i kako lako potrošim na sajmu starina i zadnji novčić za neke bezvrijedne stvari iz prošlosti: crteže šišmiša, plastične žirafe i zmajeve, drvene sloniće i ostatak zvjerinjaka koji odbija izostati sa zadnjeg popisa ljudske vrste. I tada, još u osamdesetima, sklopili smo dogovor."

    I nadalje, zaustavimo se na Šišovu određenju kontroliranih hepeninga čija je dimenzija izvedbe prepuštena participaciji publike: „Uz nekoliko zadnjih svojih radova dodajem odrednicu kontrolirani hepening. Jednostavno postoji određeni trenutak kada publiku puštam da slobodno odlučuje o sudjelovanju u pripremljenom događanju. Jede ili pije, pleše, svira, uzima ponuđene stvari, šeće kroz ili po instalaciji, mijenja značenje rada, komentira pa izmiješta postavljenu inscenaciju, ljuti se i komentira. To su trenuci u kojima najviše uživam. Odgovornost za rad i njegove značenjske mijene dijelim s novim neplaniranim drugima. Ta drugost mi omogućuje potpunu slobodu i odvajanje od vlastitog rada."
    Izložba Himmlisch-irdische Freundschaft Željka Zorice Šiša prezentirala je njegove kontrolirane hepeninge na Festivalu Prvih (1. – 4. prosinca 2016., Galerija SC, Zagreb, Festival Prvih, Domino i Kultura promjene)
    Dakle, navedena je izložba oblikovana kao kratka izložbena povijest serije hepeninga, instalacija i performansa iz Šišove serije KroaTisch Freundschaft (2010-2013), a riječ je o sljedećim kontroliranim hepenizima: KroaTisch-amerikanische FreundschaftSimulacija demokracije ili nije vrijeme za paniku / Simulacrum of Democracy or it is not time to panic (2010), KroaTisch-französische Freundschaft: There is no alterntive or lone me or leave me (2012), KroaTisch-slowenische Freundschaft. PATRIA – Računajte na nas – What a joy for fatherland to die (2012), KroaTisch-amerikanische Freundschaft No. 2 (2012) i KroaTisch-EU Freundschaft (Trg Francuske Republike, Zagreb, 30. lipnja – 1. srpnja 2013, od 22 sata do 1 sat ujutro). Svi ti Šišovi hepeninzi demonstracije tzv. političkih prijateljstava, proklamiraju da država ne može voljeti, kako su to u svome performansu prijateljstva Zagrlit ću svog novog prijatelja (2009) označili dubrovački performeri Pasko Burđelez i Rodion.

    Pritom je Šiš zdušno u okviru tih kontroliranih hepeninga upozoravao na političke sive pjege veza, npr. na činjenicu-pitanje što bi se dogodilo da su države koje su nas priznale kalkulirale kao što danas (u to doba) Hrvatska kalkulira s priznanjem Palestine? Ta mračna, zvjerska (točnije, ljudska, želimo li izbjeći specizam) strana politike prekrivena je moćnom iskaznicom Šišove osobne demonstracije prijateljstava jer osobno, zaista, zaista ne poznajem osobu-umjetnika koji je na našoj sceni okupio toliko stvaralačkih energija, koji je mnogima omogućio da prvi put javno nastupe, a pritom se istovremeno zanosio radikalnim osobnostima poput Jamesa Leeja koji je eto, u ime Geje, želio spasiti vjeverice. I njegova posljednja gastronomska instalacija na Trgu Francuske revolucije bila je istinski KroaTisch, mega-stol postavljen točno između politizirane bine i grobljanske scene drvenih i zrcalnih križeva – i to sada s preobiljem mesa raznodajnih mentaliteta – od sušenih porebrica, češnjovki, devenica, kulena

    Sve te gastronomske instalacije složene su prema dramaturškim recepturama glavnog kuhara Bertolta Brechta, kao što je to bilo na događanju Otkrivanje spomen ploče Der Hochzeitgeist ein Lehrstück Memorial Plaque Ceremony pod motom „Prvo dolazi žderanje, a onda moral", u Oporovečkim vinogradima br. 16, gdje je Željko Zorica 22. listopada 2011. otkrio novu spomen-ploču povodom šezdesete godišnjice začetka boćanja u Oporovcu. Rekli bismo – vrlo jak socijalni aktivizam zapakiran, umotan u celofan Šišovih nadrealnih gastronomskih instalacija slatkoga.

    I da se vratimo na početnu paranoju, sve te gastronomske aranžmane možemo pročitati iz Šišove apoteke teorija zavjera, odnosno kao što je na Perforacijama (Festival koji mu je otvorio platformu za navedene projekte) demonstrirao u eksperimentalnom filmu Cabbage Clairvoyant, na temu tzv. teorija zavjera. Naime, Cabbage Clairvoyant iliti Kupus vidovnjak zamišljen je kao dio većeg projekta, a čiji je sadržaj Šiš ovako autointerpretirao: „Priča o tajanstvenom začeću i djelovanju bića koje je napola kupus a napola čovjek i koje ima moć vidovitosti okvir je koji se može nasloniti na teorije zavjere i istine Davida Ickea, ali moj posao tu ipak prestaje. Prostori u kojima stanujemo ja i Paranoja nastaju u domaćim medijima i potezima domaće politike. Hrvatska se suzdržala pri glasovanju o budućoj državi Palestini. Zašto? Pitat ću Cabbage Clairvoyanta" (Željko Zorica Šiš, prema S. Marjanić: Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas, 2014., str. 856). Inače, navedeni je eksperimentalni film Šiš odredio i dijelom performans a dijelom hepening, s obzirom na završni okvir jestive instalacije – kontroliranoga hepeninga.

    © Suzana Marjanić, PLESNA SCENA.hr, 24. siječnja 2017.

kritike i eseji