Moramo se zadovoljiti onim što je tu nazvano rajem na zemlji

Gostovanje: Teatar Osmog Dana, Poznanj, Poljska, Dosjei, izbor tekstova Ewa Wójciak i Katarzyna Madoń-Mitzner (Barutana, Osijek)

  • Ewa: „Osjećala sam da ću pronaći bliske mi ljude i da ću s njima izgraditi novi sklad, u kome ću se moći razvijati, misliti, vjerovati i živjeti, ili neću živjeti. To nije bila vizija kazališta, više je to bila vizija grupe ljudi. Zajedno smo zato da nešto radimo, dakle svatko od nas treba raditi, razvijati se, ako zbog ničeg drugog onda zato da bi mogao to dati drugima.”

    Teatar Osmog Dana, Poznanj, Poljska, Dosjei (izbor tekstova Ewa Wójciak i Katarzyna Madoń-Mitzner)U nedjelju, 14. svibnja 2017., u prostoru Barutane osječka je publika imala privilegij prisustvovati predstavi Dosjei Teatra Osmog Dana (Teatr Ósmego Dnia) iz Poljske. Članovi tog znamenitog alternativnog kazališta treći su put u Osijeku gdje su prije izveli ulične spektakle Arka i lani, u suradnji sa studentima glume i lutkarstva UAOS, Sumit 2.0. Teatar Osmog dana osnovan je 1964. godine i bio je jedan od najvažnijih i najoriginalnijih alternativnih kazališta čiji je umjetnički izričaj često blizak fizičkom teatru i performansu. Teatar Osmog dana činili su društveno osviješteni, aktivni i angažirani studenti polonistike Sveučilišta iz Poznanja koji su svojim umjetničkim djelovanjem dali temelje alternativnoj kazališnoj sceni u Poljskoj. Iako je na njihov umjetnički rad u samim početcima utjecao Jerzy Grotowski, Teatar Osmog dana razvio je vlastiti i prepoznatljivi stil i umjetnički izričaj koji se temeljio na glumačkim improvizacijama. Iako su bili pod stalnim nadzorom tajne policije i bili optuživani za djelovanja protiv države, članovi Teatra uspjeli su napraviti neke od najvažnijih poljskih scenskih ostvarenja u 1970-ima.

    Zbog želje za slobodom govora, mišljenja i djelovanja, čestim posezanjem za aktualnim političkim situacijama o kojima su kritički progovarali u svojim izvedbama te ukazivanjem na ljudsku egzistenciju organičenu i oblikovanu datostima društveno-političkog konteksta komunizma, članovi Teatra Osmog dana morali su tijekom 1980-ih napustiti Poljsku da bi se vratili devet godina kasnije. Današnji članovi Teatra Osmog dana u njemu djeluju oko četrdeset godina te i dalje aktivno stvaraju vizualno impresivne ambijentalne predstave u kojima se i dotiču aktualnih političkih tema i društvenih problema te svoje predstave igraju diljem svijeta.

    U Poznanju, u kojem Teatar Osmog dana i danas ima svoje sjedište, organiziraju se i radionice, obrazovni i drugi umjetnički programi kojim se nastoji okupiti sve zainteresirane za scenske i izvedbene umjetnosti, pružajući im platformu na kojoj mogu prezentirati svoje vlastite ideje, izmjenjivati iskustva, ali i kritički promišljati o društvu u kojem žive i djeluju. Članovi Teatra Osmog dana su izvođači, autori i redatelji većine tekstova svojih predstava pa tako i Dosjea – koji su u Zagrebu, Osijeku i Vinkovcima (na Festivalu glumca), zahvaljujući prijevodu Jasmina Novljakovića, odigrali na hrvatskom jeziku.
    Teatar Osmog Dana, Poznanj, Poljska, Dosjei (izbor tekstova Ewa Wójciak i Katarzyna Madoń-Mitzner)
    Predstava Dosjei koja se može definirati kao dokumentaristički teatar, nadahnuta je spisima o članovima Teatra koji su spremljeni u dosjeima Službe sigurnosti te književnicima kao što su Dostojevski, Solženjicin i Stanisław Brzozowki iz čijih se dijela povremeno čitaju citati tijekom izvedbe. Kao što ističu sami članovi Teatra Osmog dana u programskom letku „Naša namjera je realizacija određenog kazališnog-dokumentarnog eksperimenta nadahnutog otkrićem naših vlastitih, individualnih, privatnih dosjea u arhivi spisa Službe sigurnosti. To su ozbiljne količine materijala – desetine spisa, stotine stranica, upitnici, karakteristike, „teatrološke analize“... Dirljiva priča praćenja, progona i na kraju podizanja optužnica... misli, duhovnih borbi, intelektualnih buntova, moralnih dilema“.

    Svoje namjere članovi Teatra Osmog dana vjerno su predočili u devedesetominutnu predstavu – kombinaciju koncertnog čitanja teksta, fizičkog teatra, glumačke improvizacije te interaktivnog performansa. Scenografija je jednostavna i minimalistička, ne mijenja se tijekom izvedbe, a sastoji od četiri visoka (barska) stolca, dva s lijeve i dva s desne strane, s naslonima na kojima pišu osobna imena izvođača kao i njihova šifrirana imena koja im je dala Služba sigurnosti: Ewa – Nana, Adam – Adam, Tadeusz – Juda te Marcin – Herkules. Ispred svakog stolca nalazi se notni stalak za tekst koji izvođači većinom čitaju tijekom izvedbe. U pozadini na sredini scene nalazi se bijelo projekcijsko platno na koje se tijekom izvedbe projiciraju crno-bijele fotografije glumaca iz mladosti, spisi iz arhive Službe sigurnosti ili, pak, plakati ili scene iz predstava Teatra Osmog dana koje se spominju tijekom izvedbe.

    S lijeve strane projekcijskog platna nalazi se drveni sanduk iz kojeg se po potrebi uzimaju kostimi (kratke muške jakne), a s desne vješalica na kojoj se nalaze baloner i sako, a pored vješalice na podu bijeli papiri s vidljivim natpisima – sloboda, nezavisnost i slično. Sastavni dio scenografije čine i minimalističke promjene svjetla koje po potrebi jače osvjetljavaju središnji dio scene kad se u njemu nađu izvođači i igraju svoje improvizacije. Kao i scenografija, i kostimi su jednostavni, čini ih „svakodnevna odjeća“, izvođači ne mijenjaju kostime, osim što za pojedine scene obuku baloner ili jedan od sakoa, ali iste skinu nakon što njezina završetka.

    U intimnoj atmosferi predstave Dosjei u kojoj se dočarava vrijeme Narodne Republike Poljske u kojoj su članovi Teatra Osmog dana bili promatrani kao opasni elementi za tadašnji politički i društveni poredak, oni sebe ni u jednom trenutku nisu prikazali ni kao žrtve, niti kao heroje hajke koja se vodila protiv njih, nego su s određenom dozom autoironije pristupili građi o njima samima koja im se našla u rukama. Uz vremensku distancu izvođači posežu sa satirom kako bi progovorili o minulom vremenu, koje se iz sadašnje perspektive kroz niz naoko banalnih situacija pokazuje grotesknim, odnosno istovremeno bezazlenim i opasnim, smiješnim i strašnim. Naime, komičan učinak su imali oni zapisi iz dosjea koji govore kako članovi Teatra, u ono vrijeme studenti, organiziraju pijanke te da su u tome nepredvidljivi pa se ne može znati kad će se ponovno sastati na sljedećoj takvoj „orgiji“. Pojedinci koji su nadzirali članove Teatra Osmog dana nisu bili pozivani na takve pijanke pa su nastojali osmisliti nove načine kako bi se približili mladim studentima i zadobili njihovo povjerenje.
    Teatar Osmog Dana, Poznanj, Poljska, Dosjei (izbor tekstova Ewa Wójciak i Katarzyna Madoń-Mitzner)
    U zapise su se unosili podaci kao onaj kad se jedan od članova kazališta vozio vlakom i kupio studentsku kartu, a nije na nju imao pravo. Svoje mjesto u zapisima našle su i subjektivne interpretacije tajnih agenata na odgledane predstave Teatra Osmog dana, pa je tako zapisan početak predstave Moramo se zadovoljiti onim što je tu nazvano rajem na zemlji: „sloboda i kruh zemaljski dovoljan za svakoga ne mogu se uzajamno pomiriti, jer nema i nije bilo ničega nesnosnijeg za ljudsko društvo od slobode.“ S druge strane, ti isti zapisi izazivaju i blagu jezu imamo li na umu da su tadašnji predstavnici vlasti, njihovi agenti i poslušnici bili apsolutno ozbiljni dok su sastavljali takve i slične zapise koji su im služili kako bi te mlade ljude prikazali anarhistima. Povrh toga, uvid u zapise koje smo dobili u predstavi Dosjei govore i o tome da su članovi Teatra Osmog dana na dnevnoj bazi bili nadzirani, praćeni, kontrolirala se njihova pisana prepiska s drugim kolegama ili članovima kazališta, bili su prisluškivani i slično.

    U izmjeni scena gdje izvođači sjede na visokim stolcima i čitaju tekst do onih gdje igraju kraće scene iz pojedinih ranijih predstava pri čemu plešu, pjevaju, govore tekst na hrvatskom – naučen napamet (uz male pisane podsjetnike koje se vremena na vrijeme izvade iz džepa i konzultiraju), pokazali su zavidnu razinu uigranosti i zaraznu energiju koja je dopirala do publike. Upravo u situacijama u kojima glumci zaborave tekst pa se moraju podsjećati ili jedni drugima došaptavaju što trebaju reći, vidjela se njihova neiscrpna igrivost, želja za igrom i komunikacijom s publikom, umijeće snalaženja u glumačkim improvizacijama i dugogodišnje scensko iskustvo koje iz svake (nepredviđene) situacije uspije napraviti i izvući ono najbolje.

    © Katarina Žeravica, PLESNA SCENA.hr, 24. svibnja 2017.

    Dosjei

    izbor tekstova Ewa Wójciak i Katarzyna Madoń-Mitzner.
    organizacija prostora i svjetlo Jacek Chmaj, video projekcije ansambl u suradnji s Natalijom Karwackom (prijevod Jasmin Novljaković)
    izvode: Ewa Wójciak, Adam Borowski, Tadeusz Janiszewski, Marcin Kęszycki

kritike i eseji