Brainstorm efekt

Plesne filmske večeri, program Refleks; Zagrebački plesni centar, 30. rujna 2017.

  • Event Horizon, autorica Martina Nevistić

    Kao što je i najavljeno u razgovoru s Ljiljanom Mikulčić, program Refleks nastavio je s programom Plesnih filmskih večeri u Zagrebačkom plesnom centru, ovaj put u sklopu s radionicama čiji je cilj dalje i dublje promišljati plesni film. Novosezonski Refleks je započeo s prikazivanjem četiri plesna filma hrvatskih autorica: Martine Nevistić, Valentine Lacmanović, Ljiljane Mikulčić i Marije Šćekić.

    Event Horizon, autorice Martine Nevistić dramaturški je i najuredniji. On serijalno gradi logiku gledanja koja izaziva način na koji film može izuzeti gravitaciju kao nešto što se podrazumijeva. Kroz vrlo meki fokus, započinje istraživanje kretnji triju različitih izvora kretnji – igra se kretnjama svijetla, plesačkog tijela i kamere. Stalnim radom na izbacivanju uobičajenih logika kadriranja tijela u pokretu, pokretom se manipulira i ostvaruju efekti očuđenja. Pokret vektorski, svojim smjerom i kronologijom, postaje višestruko potentan a umnažanjem i prebacivanjem fokusa kretnji stvara se gotovo dramska napetost koja je vrlo rijetka za ovakav tip filma.
    Solar Ring, autorica Valentina Lacmanović
    Solar Ring, autorice Valentine Lacmanović, plesni je film trodijelne strukture koji kroz izolirane kretnje koje se repetitivno ponavljaju ili bolje reći spiraliziraju, doziva razna emocionalna stanja. Djeluje vrlo meditativno te kroz postupak utrajavanja mistificira učestale svakodnevne kretnje koje se u izmještenom, stiliziranom kontekstu pojačavaju. Prva dva dijela temelje se na tjelesnom iskazivanju frustracije, zgrčenom torzu, tijelu koje je spremno na vrisak kao jedini otpust emocija. Prikazuje se određena zarobljenost u pokretu. Korištenjem leće ribljeg oka i kamere držane iz ruke, odnosno takozvanog selfie štapa, filmskim jezikom se objekt oko kojeg se vrti gotovo nasilnim prodiranjem smješta u prostor psihološkog, traumatskog. Za razliku od trećeg, posljednjeg dijela, boje u prva dva dijela triptiha su stilizirano zlatne ili crno-bijele, odnosno gotovo srebrne dok je posljednji dio u potpunosti suprotan, izmješten u more u kojem izvođačica u bijeloj haljini kruži oko svoje osi. Mirnija glazba kao i prirodnije boje neba i obale obasjane suncem smiruju osjetila i kroz dugu spiralnu kretnju uvlače u vrtlog meditativnog.
    Izvana, autorica Liliana Resnick
    Treći film, Izvana, redateljice Ljiljane Mikulčić, ujedno i organizatorice Filmskih plesnih večeri, koja filmove potpisuje pod imenom Liliana Resnick, tehnički je najeksperimentalniji i postupcima najzaigraniji primjerak ovog programskog izdanja. Izmjene i kombinacije formata i uokvirivanja kao i fragmentirano kadriranje i privid teksturalnosti filmske vrpce, doprinosi ubrzanom ritmu i montaži dvaju plesačkih tijela u pokretu. Crno bijele plesačke sekvence su isprekidane koloriziranim kadrovima polja crvenog cvijeća koji ostatku filma daju nježnost.

    Posljednji film ovog programskog izdanja su Babine suze, autorice Marije Šćekić. Film u folklornom ambijentu gradi mozaik kretanja zemlje, vode, prirode i čovjeka. Podiže se svijest o stalnom kretanju koje se događa oko nas, kretanju životinja, vremena i nevremena. Te kretnje su prikazane u svom realnom vremenu i prirodnim procesima dok sam film, montažnim preklapanjima stvara pokretne mozaike tih tada naizgled statičkih kretnji koje grade nove neuhvatljive teksture i uzorke koji se tvore i raspadaju kroz njihovo umrežavanje, gradaciju i akceleraciju.
    Babine suze, autorica Marija Šćekić
    Četiri prikazana filma kratke eksperimentalne forme kojima je zajedničko tematiziranje i istraživanje izoliranog motiva kretnje u filmu, posvetila su se elementarnim i subliminalnim mogućnostima koje pokret na filmu nudi kroz vrlo različite estetike i pristupe. Ono što skupno gledanje ovakve precizne tematike eksperimentalnih filmova nudi je gotovo brainstorm efekt. Filmove je s obzirom na njihovu kompleksnost, usprkos postupcima inteligentne jukstapozicije i međuprostora istraživanog koji izazivaju emotivna stanja, gotovo nemoguće sagledati bez njihova podebljavanja prethodno nataloženim iskustvom analitičkog gledanja.

    © Maja Ležaić, PLESNA SCENA.hr, 25. listopada 2017.

Piše:

Maja
Ležaić