Ogoljavanje intimnih prostora

Kombinirane operacije 2017., Zagreb: Ružni kućni prizori, autorica Staka.Live / Željka Sančanin

  • Kombinirane operacije 2017., Zagreb: Ružni kućni prizori, autorica: Staka.Live / Željka Sančanin

    U prostoru medijateke Zagrebačkog plesnog centra, 17. i 18. studenoga 2017. koreografkinja i izvedbena umjetnica Željka Sančanin postavila je multimedijalni projekt pod naslovom Ružni kućni prizori. Ovaj postav je prva faza projekta koji će biti predstavljen na festivalu Art in the Age of Digital Images u Kini tijekom 2018. godine u kuratorstvu umjetnika Saše Asentića. Postav u medijateci sastojao se od slideshow instalacije fotografija, praćenih glazbenom playlistom i okruženih ružičastim i narančastim bojama reflektora. Podnaslov, From Sexting to Self Care, opisuje prikazanu praksu koja se stavljena u izvedbeno-instalacijski, predstavljački modus širi s ideje o individualnom, samoinicjialnom običaju bilježenja svijesti o samom sebi (vezanom uz osobnu seksualnost), na širi javni model ogoljivanja biranih intimnih prostora i procesa kako bi se oni priznali i destigmatizirali. Fotografije prikazuju svojevrstan dnevnik autorice povezan uz konzumaciju i proizvodnju pornografskog materijala u užem smislu, vezanog uz osobnu potrebu i upotrebu.

    Radnje koje su privatne i inače usmjerene na određeni birani način gledanja, koje podrazumijevaju dozvolu i poziv, sada su s vremenskim odmakom i u trajanju akumulirane, a segment potrebe za pristankom je izbrisan. Jasan je okvir osobne prismotre, potreban kako bi se dokumenti proizveli i potom od strane iste osobe uredili i publicirali, ali sam kontekst privatnog, podvrgnut vanjskoj koreografiji, postaje kuriran. Kako za javnost tako i za samu umjetnicu. Bilježenje fragmenata putem fotografije, izbora glazbe i teksta te višesmjernost medija koji gleda na osobnu seksualnu praksu koja je privatna ali ujedno i dizajnirana i publicirana, tvori dokumentarističku koreografiju koja uprisutnjuje onog drugog uz samu aktericu. Vidljivost konteksta društvenih mreža i korištenja tehnologije za izmjenjivanje odnosno slanje fotografija i videa, podrazumijeva primatelja, osobu na drugom kraju, potrebnu za seksualno zadovoljstvo. Iako odnos ne postoji, kanal je taj koji otvara zanimljiva pitanja vezana uz vidljivost, pozicioniranje, (ne)dijeljeni prostor, stvarnosni odmaku u sferi virtualnog…

    Koliko je tijelo, njegov položaj, kontekst i izgled usmjereno ili koristivo za seksualni podražaj onoga koji promatra, ali i onoga tko je u tom tijelu, ovisi o velikom broju faktora koji tvore kompleksnu mrežu svakog pojedinca. U većini slučajeva određena razina socijalne koreografije je nužna i nesvjesno se implementira u osobni seksualni identitet. Svijest o estetici seksualnog je nešto što, iako urođeno, ima svoj proces gradnje i gradacije s obzirom na izloženost, a izolirano promatranje i viđenje iste te estetike u namjenskom prostoru izložbe, oduzima njenoj višeslojnoj vrijednosti i onemogućuje dodir s kapacitetima koje ta vrsta estetike može, i ima glavnu namjeru, dotaknuti. Pokušaj da se hladnoća institucionalnog izložbenog modusa, učini manje osjetnom putem birane glazbe i toplih stimulativnih boja, djelomično je uspio a različite razine likovne apstrakcije samih fotografija su istovremeno uvele likovni kontekst koji se uključio u uslojavanje mogućih pogleda na privatno i skriveno, stigmatizirano i virtualno.

    © Maja Ležaić, PLESNA SCENA.hr, 29. studenoga 2017.

    Ružni kućni prizori
    koncept, koreografija, izvedba, tekst: Željka Sančanin
    umjetnička asistencija Saša Asentić, fotografija Željka Sančanin, Igor Zelić, video Željka Sančanin, Igor Zelić, zvuk Damir Šimunović, Autechre, Rin
    potpora: Ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba
    produkcija: Kombinirane operacije 2017.

Piše:

Maja
Ležaić

kritike i eseji