Lacrimosa. Dies Irae.

les ballets C de la B, Requiem pour L., autori Alain Platel i Fabrizio Cassol

  • les ballets C de la B, Requiem pour L., autori Alain Platel i Fabrizio Cassol, foto: Chris Van der Burght

    Nakon belgijske premijere u veljači u Operi La Monnaie, Requiem pur L, koreografa Alaina Platela i skladatelja Fabrizia Cassola, londonskoj je publici predstavljen u prestižnom Sadler's Welles kazalištu 20. ožujka. Predstava je stominutni rad o umiranju, smrti i o pojmu rekvijema ili posmrtne himne, a temeljen je na Mozartovom Requiemu. Izvodi je četrnaest glazbenika, uglavnom afričkog porijekla, od kojih su četiri instrumentalista, tri operna pjevača, a ostali su pjevači afričkog etno-stila i jazz-a. Requiem pur L prvenstveno je glazbena izvedba, moćna i zvučno luksuzna kompilacija raznih utjecaja afričke i indijske tradicije, nadahnuta Cassolovim posjetom pogrebu u Kinshasi. Taj glazbeni fusion donosi operno i zborsko pjevanje, latinski jezik i afričke napjeve, kao i neobičan mix harmonike, električne gitare, udaraljki i tradicionalnih afričkih instrumenata.
    les ballets C de la B, Requiem pour L., autori Alain Platel i Fabrizio Cassol, foto: Chris Van der Burght
    Scena je ispunjena crnim kubusima tako da se nepogrešivo doima kao groblje. Izvođači s prvim tonovima Requiema polako ulaze u taj gotovo labirintski prostor i ostaju tamo cijelo trajanje izvedbe. Koreografija se razvija polako i nenametljivo, od početnih ležernih izmjena pozicija pjevača koji djeluju gotovo privatno i njihovih prolazaka kroz mrežu kubusa, preko povremenih pojedinačnih ulazaka u pokret, a potom i eksplozija individualnih translacija doživljaja glazbe u tijelo, koji postaju sve gušći i dinamičniji. Završne unisone sekvencije svih izvođača, prepoznatljivog afričkog stila, s izolacijama torza, ritmiziranjem, stupanjem i brzim ondulacijama kukova, impresivan su finalni cressendo koji otkriva sve pjevače kao odlične plesače.

    Razina predstave koja donosi kontroverzu, što je kod Alaina Platela očekivano, velika je projekcija žene koja umire, a koja dominira prostorom. Snimka prikazuje ženu u krevetu, glave položene na jastuk, koja je očigledno u posljednjim trenucima života. Okružena je s nekoliko ljudi koji ju s puno pažnje i nježnosti ispraćaju. U crno-bijeloj tehnici i s intervencijom slow-motiona snimka se gotovo cijelu predstavu ponavlja proizvodeći dojam kao da je vrijeme stalo. Prvi je ulaz u predstavu i zadnje što vidimo nakon izlaska izvođača.
    les ballets C de la B, Requiem pour L., autori Alain Platel i Fabrizio Cassol, foto: Chris Van der Burght
    Prema dostupnim informacijama, žena na snimci znajući da će uskoro umrijeti, dala je dopuštenje za snimanje i korištenje materijala u predstavi. Tako se Requiem pour L odvija u napetosti između gledateljske nelagode, iritacije i zazora, pokrećući pitanja o etičnosti, voajerizmu čak i manipulativnosti koji donosi snimka s jedne strane, a s druge u raskoši melodioznosti, dinamike i emocionalnosti glazbeno-scenske izvedbe. Publika, koliko god privučena glazbom i uronjena u izvedbu, od snimke nema bijega niti uzmaka. Jednostavno smo joj prisiljeni svjedočiti kako autori ni na koji način ne ulaze u dijalog niti u propitivanje prikazivanje gotovo dokumentarnog, ali ipak estetiziranog zapisa umiranja gledateljima nepoznate osobe.

    Osim kao provokacija i poigravanje s krajnje rubnim područjem kazališne izvedbe, pitanje je što ta snimka zapravo donosi. Svakako, kako nema rekvijema bez umiranja i smrti, potreba da se prepuštanje ugodi glazbe supostavi de-tabuizaciji umiranja ili podsjećanju na smrt, zanimljiv je autorski smjer no do koje mjere ta snimka usložnjava pojam rekvijema, pitanje je o kome će se sigurno voditi brojne rasprave po europskim kazalištima. Ono što je zaista impresivno i neupitno u ovoj predstavi je tijek glazbe i vrhunska izvedba, kao i osciliranje između europske tradicije oplakivanja smrti i slavlja života koje ista situacija donosi kroz afričku tradiciju.

    © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 28. ožujka 2018.
    les ballets C de la B, Requiem pour L., autori Alain Platel i Fabrizio Cassol, foto: Chris Van der Burght
    Requiem pour L.
    glazba Fabrizio Cassol prema Requiemu Wolfganga Amadeusa Mozarta
    redatelj Alain Platel
    dirigent Rodriguez Vangama
    izvode: Rodriguez Vangama (gitara i električni bas), Boule Mpanya, Fredy Massamba, Russell Tshiebua (glasovi), Nobulumko Mngxekeza, Owen Metsileng, Stephen Diaz/Rodrigo Ferreira (pjevački glasovi), Joao Barradas (harmonika), Kojack Kossakamvwe (električna gitara), Niels Van Heertum (tuba), Bouton Kalanda, Erick Ngoya, Silva Makengo (likembe), Michel Seba (udaraljke)

    dramaturgija Hildegard De Vuyst, glazbena suradnja Maribeth Diggle, koreografska suradnja Quan Bui Ngoc, video Simon Van Rompay, kamera Natan Rosseel, scenograf Alain Platel, realizacija scenografije Wim Van de Cappelle u suradnji sa scenografskim atelierom NTGent, oblikovanje svjetla Carlo Bourguignon, oblikovanje zvuka Carlo Thompson, suradnik na oblikovanju zvuka Bartold Uyttersprot, kostimografkinja Dorine Demuynck, inspicijent Wim Van de Cappelle, fotografije Chris Van der Burght, producenti Katrien Van Gysegem, Valerie Desmet, asistent produkcije i menadžer turneja Steve De Schepper, vježbenik izvođačkih umjetnosti Lisaboa Houbrechts, vježbenik kazališnog inženjerstva Ijf Boullet, u razgovorima s Dr. Marc Cosyns
    les ballets C de la B, Requiem pour L., autori Alain Platel i Fabrizio Cassol, foto: Chris Van der Burght
    zahvale: Isnelle da Silveira, Filip De Boeck, Barbara Raes, Griet Callewaert, atelier NTGent, Mrs S.P., Miss A.C., Fondation Camargo (Cassis, France), Sylvain Cambreling
    posebna zahvala: Osobito smo zahvalni L. i njezinoj obitelji za njihovu iznimnu otvorenost, duboko povjerenje i jedinstvenu potporu ovom posebnom projektu.

    produkcija: les ballets C de la B, Festival de Marseille, Berliner Festspiele
    koproducenti: Opéra de Lille (FR), Théâtre National de Chaillot Paris (FR), Les Théâtres de la Ville de Luxembourg (LU), Onassis Cultural Centre Athens (GR), TorinoDanza (IT), Kampnagel Hamburg (DE), Ludwigsburger Schlossfestspiele (DE), Festspielhaus St. Pölten (AT), L’Arsenal Metz (FR), Scène Nationale du Sud-Aquitain – Bayonne (FR), La Ville de Marseille-Opéra (FR), Aperto Festival / Fondazione I Teatri – Reggio Emilia (IT)
    distribucija Frans Brood Productions

Piše:

Iva Nerina
Sibila

kritike i eseji