Kostimi Bijelog i Crnog labuda Maje Bezjak

Uz izložbu Šezdesete u Hrvatskoj: Mit i stvarnost, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 26. travnja – 30. rujna 2018.

  • Maja Bezjak u bluzi Mije Čorak SlavenskeMaja Bezjak iznimna je ličnost hrvatskog baleta koja je od početka bila drukčija, izvan ili protiv struje. Školovana za glazbenu karijeru ona se po važećim kriterijima nemoguće kasno odlučila za balet, ali ga je onda usvojila strasno, zrelo i usredotočeno. Početkom siječnja 1962. Maja Bezjak prvi put dobiva putovnicu i odlazi u inozemstvo, u Pariz da bi se usavršavala u studijima znamenitih autoriteta baletne pedagogije (nakon odlaska Octavia Cintolesia HNK u Zagrebu nema stručnog pedagoga, a osim toga, za soliste su velike pauze, i do mjesec i pol, između predstava) i vidjela aktualne predstave i skupine i plesače Baleta pariške Opere.

    Njezina očekivanja bila su u potpunosti ispunjena, a između ostalog oteže povratak u Zagreb da bi prisustvovala baletnom Gala programu s netom prebjeglim Rudolfom Nurejevim. No nakon toga se hitno mora vratiti u svoje kazalište gdje je Rostislav Zaharov već započeo probe za, prvi put u Zagrebu, integralnu verziju Labuđeg jezera. Iz Pariza se Maja Bezjak vraća ispunjena i spremna; donosi i prekrasan pastelno zeleni radni dres i mekane štucne, nešto nezamislivo za baletne dvorane Jugoslavije tog vremena, i započinje rad na ulozi Odette-Odilije kao treća postava.
    Kostim Bijelog labuda Maje Bezjak, foto: Vedran Benović, MUO
    Iako se to po pravilima baletne hijerarhije nije moglo ni zamisliti, Zaharov insistira da ona pleše premijeru i tako 5. travnja 1962. ulazi u povijest kao prva interpretatorica Bijelog i Crnog labuda. Bijeli kostim ju je namučio jer je bio „strašno težak od mnoštva naboranog tila i volančića, jer u to doba još nije bilo laganog koluta koji bi podržavao pačku, a Zaharov je tražio da ona bude bogata i malo duža (…) pa je zanosio svojom težinom pri okretima i skokovima“ ali je crni bio lagan i elegantan.
    Kostim Crnog labuda Maje Bezjak, foto: Vedran Benović, MUO
    Labuđe jezero je do danas ostalo omiljenim naslovom i magnetom za publiku, a Maja Bezjak ga je, u alternaciji sa Silvom Muradori, plesala dvije sezone nakon čega je otišla u Pariz u novoosnovanu skupinu Milorada Miškovića i Janine Charrat. Kako nije mogla dobiti dopust, prekinula je ugovor s Kazalištem. U proljeće 1967. Maja Bezjak gostuje u zagrebačkom Baletu i zadnji put pleše Odette i Odiliju. I za tu si prigodu sama radi kostime (koje će, na našu zamolbu, pronaći pola stoljeća kasnije). Bijeli elastični materijal donosi iz Pariza, a kao baza kostimu Crnog labuda iskoristila je sjajne crne bermude Mije Čorak Slavenske koje je dobila od obitelji Stopić s kojima je bila u prijateljstvu još iz vremena svojeg glazbenog obrazovanja. (Blanka Stopić bila je sestrična Mie Čorak i jedina čvrsta veza prve hrvatske primabalerine i svjetske baletne dive s domovinom.) Tako su u memoriji tog kostima upisane dvije balerine zauvijek izmještene sa zagrebačke scene.

    Maja Bezjak odlazi u slobodne umjetnike, posvećuje se koreografiji i TV-baletima. Svoj kostim Bijelog labuda nosi na snimanju Smrti labuda (1975. ili 1976.)

    © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 2. svibnja 2018
    MAja BEzjak u baletu Smrt labuda (1975. ili 1976.)

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji