Balet za odrasle

Spektakli u Cinestaru: Royal Ballet, Opera House, London, Jules Massenet, Manon, kor. Kenneth MacMillan

  • Royal Ballet, Opera House, London: Jules Massenet, Manon, red. i kor. Kenneth MacMillan

    Izravan prijenos premijere baleta Manon u izvedbi Royal Opera House iz Londona održan je u Cinestaru 3. svibnja 2018. Glazbu je napisao Jules Massenet, a redatelj i koreograf je Kenneth MacMillan, autor koji tom mračnom psihološkom dramom (po predlošku romana iz 18. stoljeća francuskog pisca Abbéa Prévosta prema kojem su istoimene opere skladali Jules Massenet i Giacomo Puccini) ruši uvriježene predrasude o estetici romantičnog idealizma klasičnog baleta. Na praizvedbi tog MacMillanovog djela (7. ožujka 1974.), u glavnim su ulogama bili Antoinette Sibley i Anthony Dowell. Balet je postao sastavni dio repertoara Royal Balleta i sinonim za snažan, senzualan i dramatičan balet. Manon je jedna od velikih predstava, u stvari spektakala Royal Opera Hausea koji pruža gledateljima prigodu da vide raspon mogućnosti svih članova najvećeg engleskog baleta zahvaljujući mnoštvu scena koje izvodi baletni ansambl nastupajući u pozadini baletnih prvaka. Mnoštvo izrazitih, pa i smiješnih, duhovito iznijansiranih likova, kompleksne masovne scene gdje ništa nije prepušteno slučaju, glavna su odlika ovog uzbudljivog i mračnog baleta za odrasle.

    Prvi prizor nas uvodi u bučnu i raskalašenu sredinu, gradski trg i ulicu gdje se odvija mnoštvo istovremenih radnji: ljudska vreva, zavođenje i podvođenje, kockanje i prevare, tuče i naguravanje. Raspoznaju se i ističu različiti karakteri i likovi koji strastveno komuniciraju, dok u prednjem planu započinje zaplet: razvratni Monsieur G. M. traži odgovarajuću djevojku. Neumjesno ih birajući, upoznaje mladu, prelijepu i još uvijek naizgled neoštećenu Manon. On je kupuje i plaća njezinom bratu Lescotu upravo u trenutku kada se ona zaljubljuje u pjesnika Des Grieuxa. Drugi prizor je snažni kontrast: nakon buke i vreve slijedi spavaća soba u kojoj dvoje zaljubljenih na najnježniji i najerotičniji način pripadaju jedno drugome. Sarah Lamb i Vadim Muntagirov su sjajni plesači i izvanredni glumci. Prvi dueti govore o mladenačkoj, iskrenoj zaljubljenosti i sreći kojoj nema kraja. Njihov odnos pun nježnosti i strasti je sasvim druge kvalitete nego surov odnos muškaraca i žena iz prve slike. Proklizavanje na špicama, kombinacije podrški koje izviru jedna iz druge, a izvode se putujući kroz prostor i u off balansu istovremeno i kroz rotacije partnera koji je podrška, preciznost i zanesenost kod oba plesača, visoki skokovi bez ikakvog zaleta kod Muntagirova, kulminiraju prema završetku baleta sve snažnije i dramatičnije. Filmski poljupci su vrlo uvjerljivi i kamera bilježi svaki detalj na licima i tijelima plesača.

    No, kako i sama Manon željna raskoši postaje plijenom moralne korupcije sredine u kojoj živi, nakon početne ljubavne zanesenosti, nagovješćuje se tragična ljubavna priča. Bezdušni i bogati Monsieur nudi Manon nakit, odjeću i novac i ona ne može odoljeti. Uživajući u životu punom luksuza, provodi se i ide od zabave do zabave duboko u srcu ne zaboravljajući svog pjesnika. Ponovo na scenu MacMillan dovodi čitavu lepezu likova koji su gotovo groteskni u svojoj raskalašenosti. Kostimi su zagasito crveni, bordo, scena je tamna, a mizanscen je filmski raskošno i precizno dotjeran. Des Grieux, na Lescautov poticaj, vara na kartama u pokušaju da zaradi bogatstvo Monsieura G.M.-a. Uhvaćeni su, Manon je deportirana u New Orleans kao prostitutka; a prati je Des Grieux.

    Treći čin se dešava u luci gdje se iskrcavaju nakazno ošišane djevojke u dronjcima u vrlo jadnom stanju. Razmetljivi i nasilni tamničar odabire Manon za svoju ljubavnicu i dovodi je k sebi u ured. Dok se ona otima, u pomoć joj priskoči Des Grieux i oni ga ubiju. U bijegu, očajni i iscrpljeni, izvode čudesne, emotivne i erotične MacMillanove duete. Vrlo teške podrške za muškog plesača, nakošene, pomaknute i stalno u pokretu prkose zakonima gravitacije, projicirajući dojam životnog rizika. Manom umire od iscrpljenosti na rukama svog partnera. Sarah Lamb je mimikom i gestom prikazala veliki glumački raspon od mlade i naivne djevojke, preko strastvene i iskusne ljubavnice, pa sve do bespomoćne kažnjenice na granici života i smrti koju održava samo ljubav. Vadim Muntagirov, muževan, strastven, pouzdan partner, tehnički besprijekoran, sa svojom partnericom tvori živo, organsko tkivo koje na pozornici isključuje bilo kakva ograničenja: tjelesna i emotivna.

    Kao što sam već napomenula, Manon je uzbudljiv balet za odrasle: dekadentan, senzualan, emotivno razoran i dinamičan. Koreograf Kenneth MacMillan, dirigent Martin Yates, dizajner scene i kostima Nicholas Georgiadis, te oblikovatelj svjetla John B. Read upriličili su večer za pamćenje. Timskim radom zaokružili su, ne mogu dovoljno puta naglasiti, raskošnu i do najsitnijeg detalja razrađenu cjelinu koja mora osvojiti svakog baletnog sladokusca.

    © Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 18. lipnja 2018.

Piše:

Sanja
Petrovski