Treba se okrenuti novim izazovima

Intervju: Igor Kirov, koreograf, ravnatelj Baleta HNK Splitu

  • Igor Kirov

    Mladog ravnatelja Baleta HNK-a Split susrela sam ovoga ljeta prvi put iako u Splitu djeluje već nekoliko sezona. Kao koreograf prvi se put predstavio na 61. Splitskom ljetu predstavom 5 do 12 i od tada je redovit gost tog kazališta u koje ga je pozvao Dinko Bogdanić. Poslije Bogdanićeva odlaska iz Splita prihvatio se odgovornosti koju donosi ravnateljsko mjesto. Poslije završene Akademije za ples u Rotterdamu, većinu svojega profesionalnog života proveo je na raznim europskim pozornicama. Koreografirati je počeo rano i ubrzo počeo osvajati nagrade na međunarodnim koreografskim natjecanjima za svoje balete suvremenoga plesnog stila. Osnovao je i vlastitu plesnu trupu The Kirov Dance Company, a u zajedništvu sa svojom asistenticom Mojcom Macen i Balkan Dance Project koji povezuje mlade i talentirane plesače i koreografe. Njegovi radovi prihvaćeni su diljem svijeta od Makedonije do Koreje, Kine, Njemačke, Italije, Francuske, Sjedinjenih Država i Španjolske. Kao pedagog gost je na plesnim akademijama u Münchenu, Skopju, Beogradu i Tokiju. Hrvatskim jezikom služi se kako sam kaže sve bolje i bolje, a poneka pogreška u padežima simpatična je tim više jer je sam odmah primjećuje i ispravlja. Unatoč izrazito mišićavoj figuri, njegovo dječačko lice čini ga mladim za ravnatelja Baleta pa stoga razgovor započinjemo upravo tim mojim komentarom.

    Činite se vrlo mladim za ravnatelja. Kako to da ste prihvatili tu dužnost?

    Nisam mlad, više ne plešem, to doba je prošlo i treba se okrenuti novim izazovima. Ravnateljstvo je jedno od njih. Mislim kako sam dovoljno mlad da imam snage za taj rad, ali imam i dovoljno godina iskustva kao plesač i posjedujem svojevrsno producentsko iskustvo što mi je za ovaj posao potrebno.
    Hrvatsko narodno kazalište Split: 5 do 12, kor. Igor Kirov, 2015.
    Kako ste uopće došli u Split?

    Pozvao me je Dinko Bogdanić nakon što sam osvojio drugu nagradu na 16. međunarodnom festivalu koreografskih minijatura u Beogradu. Meni se dopao Split i splitski plesači i sve je počelo predstavom 5 do 12, zatim je došao balet From Side to Side, ponovno za Splitsko ljeto pa u istoj sezoni i na pozornici splitskoga HNK-a predstava Na putu. Čini mi se da moj način plesa i temperamenta odgovara i splitskoj publici i plesačima. Ja sam Makedonac i nosim u sebi ritam makedonske glazbe koji uvijek želim izraziti kroz svoje predstave. Mislim da to ljudima odgovara. Publike uvijek imamo dovoljno kao i aplauza.

    Splitski repertoar bio je do vas uglavnom okrenut klasičnoj baštini ili neoklasici s izuzetkom izrazito uspješnih koreografa Ramija Beera i još nekolicine izraelskih autora. Kako vi promišljate repertoar jedne od triju nacionalnih kazališnih kuća koja ima baletni ansambl?

    Kada sam došao na mjesto ravnatelja Baleta pogledao sam što se sve događalo prije mene i potrudio sam se napraviti raznolik repertoar. Ima ljudi koji su poklonici klasike, a osim toga nacionalna kuća mora ponuditi sve opcije. Na repertoaru imamo Silfidu koju je prenijela sjajna danska umjetnica Karina Elver, Vragolastu djevojku, Orašara, a kao najnoviji romantični klasik balet Gusar Adolpha Adama koji se prvi put cjelovito prikazuje u Hrvatskoj i koji je doživio pravi bum u Splitu, u koreografiji Aivarisa Leimanisa iz Rige, grada koji surađuje sa Splitom. To je velika predstava koju bi trebalo vidjeti i na drugim hrvatskim pozornicama.
    Hrvatsko narodno kazalište Split: Na putu, kor. Igor Kirov, 2016.
    Protekle sezone radili ste i zajednički projekt s Operom Atlantida: legenda o Dan' zoru domaćega autora Mirka Krstičevića, što je bio zahtjevan projekt koji je dobio brojne pohvale kritike.

    Da, mislim kako treba raditi takve zajedničke projekte koji objedinjuju dvije umjetničke grane, operu i balet, i to ne samo unutar našega splitskog kazališta. Silno bih želio da se ostvari suradnja svih baletnih kazališta u Hrvatskoj te sam ponudio i predlagao neke stvari koje bi mogle i produkcijski, ako se udružimo, olakšati realizaciju, no, za to nema puno interesa. Zasad je samo Maša Kolar, ravnateljica riječkoga Baleta HNK Ivana pl. Zajca odgovorila na te ponude i zajednički ostvarujemo projekt za Splitsko ljeto; dok ona kreira predstavu sa splitskim, ja stvaram predstavu s riječkim plesačima. Riječ je o predstavi naslova Bernstein pleše, posvećenoj stogodišnjici rođenja Leonarda Bernsteina koja će biti izvedena na otvorenoj pozornici na Sustipanu, gdje će se izvesti suvremene plesne predstave i jedna večer klasičnoga baleta s ulomcima iz popularnih klasičnih djela. Uz gostujuće, na Sustipanu će biti izvedeno čak osam plesnih predstava. Nuditi u ljetnoj sezoni plesne predstave smatram pravim turističkim potezom. Ples je umjetnost bez ograničenja, dostupna svima, bez obzira otkuda dolaze i kojim jezikom govore.
    Hrvatsko narodno kazalište Split: Saša Evtimova, Martin Chaix, Igor Kirov, East West – baletni triptih (The Edge, kor. Igor Kirov), 2017.
    Možemo reći kako želite ansambl koji vodite otvoriti prema drugim gradovima u zemlji?

    Dakako, zanima me svaka suradnja i za nju sam uvijek otvoren, nemam ograničenja u tom smislu. Mi smo kazalište koje želi ugostiti, ali istovremeno želimo biti i gosti. Zagrebački Balet je gostovao u Splitu već dva puta, nadam se da će doći i do obrnutih situacija. Tomislav Petranović, nacionalni prvak zagrebačkog Baleta ostvario je sjajnu ulogu u mojoj predstavi Derviš i smrt i meni je logično da već zbog te činjenice ta predstava izazove veliko zanimanje u glavnome gradu. Tomislav je izvanredan tumač uloge Ahmeda Nurudina, glavnoga lika tog djela, za što je dobio i Nagradu hrvatskog glumišta i siguran sam kako bi zagrebačka publika uživala vidjeti ga u toj ulozi. No, zasad ga mogu vidjeti u Sarajevu i Dubrovniku, u kojem splitski Balet prvi put gostuje u okviru ljetnog festivala. Gostovali smo u Makedoniji, osobito puno emocija bilo je u Štipu, gradu u kojem sam rođen, ali i u Skopju, Ohridu, Bitoli, a uspješno smo nastupali i u Ljubljani i Bratislavi. Napravio sam mnoge kontakte s ljudima koje poznajem po svijetu te su moji plesači pojedinačno pozivani i na mnoge gala večeri, u Rigu, Rim, Dresden, Beč, München i drugdje. Znam koliko je za plesače važno nastupati uz druge soliste i time provjeriti i svoje mjesto na europskoj pozornici.

    Kakvi su vaši odnosi s plesačima?

    Volim ljude, volim plesače i pazim na njih. Vrlo je važno da se plesači osjećaju dobro i sigurno. Što se uvjeta rada tiče potrudio sam se i zahvaljujući intendantu Goranu Golovku dobili smo sredstva i sredili bitne stvari u baletnoj dvorani, tuševe, garderobe, krov dvorane i ono najvažnije – plesni pod. Plesači puno vremena provode u tim prostorima i bolje se osjećaju ako je tu sve na mjestu. Plesačima treba fizioterapeut, trebaju radnu opremu, a sve to smo uspjeli osigurati, kao i baletne pedagoge i baletne majstore, koji s njima pripremaju predstave.

    Čula sam od plesača da često dovodite gostujuće pedagoge.

    Pozivam ih kad god je to moguće, smatram da je to važno. Imamo svoje stalne ljude, ali s obzirom da preferiram francusku školu kod nas su bili Jean-Sébastien Colau i Alain Sylvain Guilbaut Laurent, a plesači su bili njima oduševljeni. Također je gostovao i Aleksandr Zajcev, baletni majstor milanske Scale te drugi pedagozi iz Berlina, Stuttgarta i Istambula. Pedagozi su važni i na tome ne treba štedjeti. Mislim kako sam plesačima pružio mogućnost rada s različitim umjetnicima koji su u svojem poslu iznimno cijenjeni.
    Igor Kirov, Tomislav Petranović i solisti Baleta nakon premijere baleta Derviš i smrt (Hrvatsko narodno kazalište Split: Derviš i smrt, kor. Igor Kirov), 2017.
    Čini se da ulažete veliki napor u sve.

    Trudim se, želim iza sebe ostaviti dobar trag i to ne samo svojim predstavama. U Splitu se osjećam odlično i želio bih ostvariti mnoge planove vezane uz gostovanja, suradnje i napretke plesača u svakom pogledu, a za to je potrebno vrijeme.

    Govorilo se o odlasku intendanta Golovka i cijele njegove ekipe?

    Da, mnogi su neke moje izjave pogrešno razumjeli. Novinari su napisali što su htjeli, ali ja nisam mislio uzeti svoje predstave i ograničiti rad Baleta. Htio sam upozoriti na to da se u nešto ozbiljno ulagalo proteklih sezona i taj se trud mora uzeti u obzir. Ako se često mijenja vodstvo kazališta ili bilo koje institucije, kako da pojedinac ostvari bilo kakav kvalitetan plan? Vrijeme je jako važno, treba ga omogućiti onima koji su pokazali rezultate. Smatram da je splitski Balet pokazao rezultat i punim gledalištem i novim načinom razmišljanja, maknuli smo se malo dalje u svijet i pokazali u jačoj konkurenciji. Zašto to prekinuti? Nisam imao prilike demantirati pisanje pojedinih novina pa sada koristim tu mogućnost. Predstave koje sam napravio moji su autorski radovi, mogu ih raditi i u drugim kazalištima, to je ono što sam izgovorio. Nipošto ne mislim da je pojedinac važniji od kazališta samoga, ali taj pojedinac u određenom vremenu stvara to kazalište, izgara za njega, pa ima pravo i boriti se za njega kako bi svoje planove realizirao do kraja. To je moj način razmišljanja. Što će biti iduće sezone, ostaje li ova ista ekipa zajedno s Golovkom na svojim pozicijama pustimo neka vrijeme pokaže.
    Hrvatsko narodno kazalište Split: Adolphe Adam, Gusar, kor. Aivars Leimanis, 2018.
    Pred vama su mnogi nastupi i na Splitskom ljetu i Dubrovačkim ljetnim igrama. Nadam se i u Rijeci i Zagrebu.

    I ja se nadam. Novac koji dobijemo za projekte u Splitu nije velik, ako se udružimo u zajedničke projekte ili dogovorimo međusobna gostovanja možemo učiniti naše sezone raznolikijima i publici zanimljivijima. Ne vidim razlog zašto prvak splitskog Baleta primjerice ne bi gostovao u predstavi drugog kazališta? Ili zašto neka moja predstava ne bi gostovala u Zagrebu, a primjerice Labuđe jezero u Splitu i Rijeci. Sastali smo se samo u Slavonskome Brodu na Danima Mije Čorak Slavenske i ostvarili zanimljivu baletnu večer. U tome nam se pridružio i Osijek koji, koliko čujem, ima velikih poteškoća. Jednostavno rečeno, zajedno bismo mogli učiniti više. Ipak smo svi mi trenutni ravnatelji hrvatskih Baleta bivši plesači, a zna se kako je entuzijazam plesača neograničen te stoga vjerujem kako će doći do pomaka i u području suradnje.

    Još jedna novost ovogodišnjega Splitskog ljeta je Heritart Festival koji možemo gledati u Amfiteatru stare Salone. O čemu je riječ?

    Za taj prostor nastaje projekt rađen pod pokroviteljstvom i financijskim sredstvima Europske unije pod nazivom Creative Europe i u njemu sudjeluju tri zemlje; Italija, Rumunjska i Hrvatska. Projekt zapravo govori o zajedništvu ljudi općenito, o moru koje nas povezuje, o plesu kao sredstvu komunikacije na svim razinama, jer je ples medij koji prepoznaje različite kulture čineći međusobno razumijevanje mogućim i jasnim. To će biti predstava od dva dijela; na glazbu rumunjskog Balanescu Quarteta nastaje projekt Zaštitničko more u mojoj koreografiji, dok drugi dio Mediterraneo Suite nastaje na glazbu Claudea Debussyja u koreografiji Stefanie Di Cosmo. Projekt je zamišljen na način o kojemu zapravo stalno govorim, na temelju međusobne suradnje. S dijelovima te predstave smo nastupili prije nekoliko tjedana u Rimu i dobili izvrsne komentare. Za sljedeću sezonu planira se petnaest dana zajedničkih projekata u kojima se izmjenjuju različita kazališta ili plesači ili koreografi. Heritart Festival je zaživio, pa ću ja biti i dalje optimističan te vjerovati kako će i suradnja između domaćih kazališta jednako uspješno zaživjeti.
    Hrvatsko narodno kazalište Split: Atlantida: Legenda o Dan´zoru, autor Mirko Krstičević, red. Goran Golovko, kor. Igor Kirov, 2018.
    Sudeći po energiji koju ima Igor Kirov vjerujem da će se svi planovi na kraju uspješno realizirati. Za svoje nesebično zalaganje Igor Kirov nagrađen je nagradom Virtuozi koju dodjeljuje Savez skladatelja Makedonije za najveća umjetnička dostignuća upravo u kategoriji Međunarodne afirmacije.

    © Ljiljana Gvozdenović, PLESNA SCENA.hr, 10. rujna 2018.