Sveta geometrija

64. Splitsko ljeto, 14. srpnja – 14. kolovoza 2018.: Narodno pozorište Sarajevo, Faun / Stabat mater, kor. Edward Clug

  • Narodno pozorište Sarajevo: Faun, kor. Edward Clug, foto: Sulejman Omerbašić

    Splitski baletni ansambl u mjesec dana kazališnog ljeta izveo je deset baletnih predstava, od toga dvije premijere, jednu kraću i jednu cjelovečernju, a također gostuje na dva festivala: Dubrovačkim ljetnim igrama i Šibenskom plesnom festivalu. Kazališno ljeto ugošćuje i dvije plesne predstave: Staging a Play: Tartuffe Zagrebačkog plesnog ansambla, a kao prva izvedba bogatog plesnog programa 64. Splitskog ljeta 17. srpnja izveden je plesni diptih Faun / Stabat mater u koreografiji Edwarda Cluga, višestruko nagrađivanog umjetničkog direktora Baleta SNG-a u Mariboru. Predstavu je odigrao Balet Narodnog pozorišta iz Sarajeva u zgradi HNK Split. Najavljena na Sustipanu, predstava je prebačena u zgradu jer su ljetnu pozornicu ustupili za doček nogometaša. Zbog toga je kazalište djelovalo poluprazno što inače nije slučaj s plesnim predstavama.
    Narodno pozorište Sarajevo: Faun, kor. Edward Clug, foto: Sulejman Omerbašić
    Prvu kraću predstavu Faun izvelo je dvoje sjajnih plesača: Branko Sarić i Tamara Ljubičić. Poslijepodne jednog fauna Claudea Debussyja kao primjer glazbenog impresionizma po mnogima označava početak moderne glazbe. Clug stvara suvremeno djelo prepuno referenci imajući na umu evokaciju istoimene Mallarméove poeme, a također i originalnu postavu Nižinskoga o buđenju fauna, bića iz starorimske mitologije, pola čovjeka i pola jarca, kroz senzualne snove o šumskim nimfama. Clugov Faun je prvi put izveden 2016. na Dubrovačkim je ljetnim igrama, na Lokrumu u autentičnom prirodnom ambijentu pored mora. Plesali su solisti mariborskog SNG-a Gay Žmavc i Tatiana Svetlična. Stijenu iz koje izlazi nimfa u izvedbi sarajevskog baletnog ansambla zamijenila je jednostavna scenografija: stijena i oblak magle koji lebdi nad pozornicom. Faun i nimfa, filigranski iscrtanog tijela i kostima, gipkih, ekspresivnih tijela, precizno dekonstruiraju, konstruiraju i izoliraju svaki pokret u svom strasnom duetu.
    Narodno pozorište Sarajevo: Stabat mater, kor. Edward Clug, foto: Sulejman Omerbašić
    Drugi dio diptiha Stabat mater, predstava je nadahnuta i odplesana uz glazbu baroknog remek-djela Giovannija Battiste Pergolesija, duboko potresne tužaljke Majke koja pod križem oplakuje raspetog Sina. Pergolesijevo djelo steklo je veliku popularnost i poslužilo kao nadahnuće mnogim glazbenicima kroz različita razdoblja. Stabat mater Clug je postavio za Državni balet u Münchenu i zatim ga prenio na niz pozornica širom svijeta. Koreografija za sedamnaest plesača je strukturirana u petnaestak slika. Funkcionalni i elegantni kostimi sastoje se od ženstvenih bež haljina i muških crnih košulja i hlača, monokromatski u kontrastu bojom i formom, jasno naglašavajući i muško-ženske odnose. Clug je majstor u oslikavanju koreografskih kompozicija jednostavnim pokretima koji se matematičkom pravilnošću izvode kroz repeticije, u kanonu, mijenjajući fronte.

    Narodno pozorište Sarajevo: Stabat mater, kor. Edward Clug, foto: Sulejman OmerbašićVrlo muzikalno kroz geometrijske pokrete, izmjenjuju se različite dinamike pripovijedajući mitsku priču kroz naraciju i apstraktnu formu: od rođenja, sukoba, do stradanja Isusa Krista, prikaz njegovih protivnika, žena koje posjećuju grob, i na kraju majke kojoj je i posvećeno glazbeno i plesno djelo. Koketiranje s humorističkim elementima i ironijom kao npr. trudnoća, porod, manekenke na pisti, skidanje s križa, ne umanjuju patos koji koreograf i gledatelj osjeća prema djelu. Zadivljujuća je vještina kojom Clug završava jednu scenu i prelazi u drugu. Neki prijelazi su jasni, no većina scena se suptilno preklapa prodirući jedna kroz drugu.

    Cijela predstava je fino tkanje plesnih kompozicija koje posjeduju dubinu misli i osjećaja, a nastali su pomnim istraživanjem koreografa i plesača. Npr. kružno kretanje gornjeg dijela tijela koje se provlači kroz cijelu predstavu asocira na tužaljke koje izvode žene u ritualima žaljenja za pokojnikom. Mnoštvo sitnih radnih pokreta u kojima je angažiran svaki dio tijela u suprotnosti je s pauzama i iščekivanjima koji naglašavaju smisao teme. Scenografija je krajnje jednostavna. To je nekoliko niskih praktikabala koji ovisno o radnji označavaju križ, modnu pistu, klupe ili grob. Ansambl je u izvedbi precizan i uigran, raskošan u svojoj pojavnosti.
    Narodno pozorište Sarajevo: Stabat mater, kor. Edward Clug, foto: Sulejman Omerbašić
    Edward Clug po završetku školovanja u Cluju u rodnoj Rumunjskoj 1991. počinje raditi u mariborskom Slovenskom narodnom gledališču gdje upoznaje Tomaža Pandura s kojim započinje suradnju kao plesač, a potom i kao koreograf. Clugov autorski projekt, predstava Radio&Juliete iz 2005, na glazbu Radioheada, privukla je veliku pažnju i postala međunarodni hit. S Baletom SNG-a Maribor predstavlja svoje koreografije na kazališnim festivalima diljem svijeta: u Sjedinjenim Državama, Rusiji (Marijinski teatar), Singapuru, Francuskoj, Izraelu, Portugalu, Kanadi, Južnoj Koreji, Italiji, Nizozemskoj, Belgiji, Italiji te po zemljama bivše Jugoslavije. Značajna je njegova suradnja s Baletima Stuttgart i Zürich, Nizozemskim plesnim ansamblom, Kraljevskim flamanskim baletom, Bečkim državnim baletom, Nacionalnim baletom iz Lisabona, Aalto Ballet Essen, Rumunjskim nacionalnim baletom u Bukureštu, Graz Tanz, Baletom HNK-a iz Zagreba, Baletom HNK-a Ivana pl. Zajca iz Rijeke, Bitef Dance Company iz Beograda, Ukrajinskim nacionalnim baletom iz Kijeva, Državni baletom München, Augsburg Baletom, West Australian Ballet u Perthu, Novosibirskim državnim balet i Dortmund Baletom. Ove godine koreografira Fausta za Zurich Ballett i Petrušku za Boljšoj balet u Moskvi. Nadam se da ćemo Edwarda Cluga jednog dana, ubrzo, upoznati i kao koreografa splitskog baletnog ansambla.

    © Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 18. rujna 2018.

Piše:

Sanja
Petrovski

kritike i eseji