Desetljeća izvedbi

10. Monoplay, Zadar, 20. – 24. kolovoza 2018.: Bilješke s Kritičkog parkoura (1)

  • Posjetitelji uoči jedne od izvedbi na 10. Monoplayu

    U svom desetom izdanju Monoplay je zablistao kao jak međunarodni festival, jasne koncepcije, kvalitetnih predstava, brojne publike, ležerne atmosfere i dobre organizacije. Atmosfera kraja ljeta u Zadru i povijesne arhitekture oko Kazališta lutaka gdje je smješten festivalski sadržaj, zaokružuje doživljaj koji Monoplay nudi. Glavni program ove je godine bio ambiciozniji i dulji nego proteklih godina, a popratni je donio radove studenata Plesnog odsjeka ADU, večer zadarske plesne scene, promociju publikacije o deset godina Monoplaya, predavanje Maje Đurinović vezano uz izložbu Šezdesete u Hrvatskoj kao i promociju publikacije Seeing / Vidjeti Marjane Krajač.
    I Will Tell You When I Am Ready, autorica Sanna Myllylahti
    Otvaranje Festivala pripalo je Sannai Myllylahti, plesačici, koreografkinji i pedagoginji iz Helsinkija, koja je na sceni prisutna od sredine devedesetih. Njezina predstava I Will Tell You When I Am Ready bavi se idejom početka koju elaborira kroz pojmove spremnosti, nedovršenosti, potencijalnosti. I Will Tell You When I Am Ready odvija se kroz niz koreografskih i izvođačkih situacija koje se raspadaju čim im se počinje nazirati logika, sklapati metafora ili izranjati prepoznatljivost. Predstava bi mogla imati i brojne druge dijelove, početke koje izvođačica prekida čim proces zahtjeva filtriranje i zatvara širinu potencijalnosti. Riječima autorice u promo materijalu Festivala: „djelo slavi nedovršenu prirodu ljudskih bića, ali i apsurdnu ustrajnost kojom ljudsko biće pokušava postati spremno, dovršiti nešto značajno“. Istovremeno, predstava podsjeća na poznatu situaciju nedoumica tijekom kreativnog procesa i onog bolnog trenutka kada autor mora odabrati jedan smjer djelovanja, a time isključiti sve ostale. Osim autorice, na sceni su i dizajnerica svjetla Meri Ekola i dizajner zvuka Otso Lähdeoja koji tijekom predstave ulaze u prostor izvedbe i interveniraju rasvjetom ili glazbenom izvedbom pa tako formom predstave prate ideju de-teatralizacije, nedovršenosti i otvorenosti izvedbenog procesa. Predstava Sannae Myllylahti nosi silovitom energijom, neposrednošću i duhovitošću, a kompaktna i dosljedno ideji početka, nekako završi prebrzo.
    Self Unfinished, autor Xavier Le Roy, foto: © Katrin Schoof
    Xavier Le Roy pripada samom vrhu europske koreografske scene, a njegov rad Self Unfinished amblematska je predstava kreirana 1998. Le Roy je jedan od ključnih umjetnika koji su devedesetih otvorili nove smjerove u promišljanju koreografije kao prakse koja nije nužno vezana za plesne korake, a koja je snažno oslonjena na teoriju. Self Unfinished u kojoj „se plesačevo tijelo, transformira u stvarnom vremenu u niz halucenogenih, morfoloških aberacija, prikazujući slike tijela koje se preoblikuje prema nepisanim zakonima i uznemirujućem, neljudskom ritmu“ (Francois Piron, Journal des Arts de Connivence, 6. Biennale de Lyon, iz programske knjižice Monoplaya) postala je referentnim mjestom europske koreografske scene. Zanimljivo je i dragocjeno prisjetiti se kako je predstava gostovala na Tjednu suvremenog plesa već 2002., kada je pokrenula brojne rasprave o tome što je ples, tko je plesač ili što sve može biti koreografija? Tako primjerice u prvom broju časopisa Kretanja, Emina Višnić o Self Unfinished navodi kako se „tijelo raspada na fragmente i sastavlja, u percepciji gledatelja, u neku sasvim novu cjelinu… i u tom procesu udaljavanja, paradoksalno sve nas više približava tijelu“. Ponovo vidjeti tu predstavu, u njezinoj dvadesetogodišnjici kontinuiranog izvođenja, a i dalje u izvedbi samog autora izniman je doživljaj. Self Unfinished kroz svoju propoziciju dehumanizacije tijela i prizivanja kiborga, filmskog ili dvostrukog tijela, u dubokoj tišini i ustrajavanju u dugim situacijama, okuplja publiku i izvođača u svojevrsnoj meditaciji o tijelu i humanosti, a duhovitost, ponekad i tjeskobnost asocijacija plijeni pažnju i razbija tišinu. Gostovanje Xaviera Le Roya sigurno će biti zapamćeno kao jedan od vrhunaca ovog Festivala.

    © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 18. rujna 2018.

Piše:

Iva Nerina
Sibila

kritike i eseji