Prepreke mogu biti i prednost

Spring Forward 2020: The Show Did Go On – Line, 24. – 26. travnja 2020. (1)

  • Spring Forward 2020.

    Umjesto na riječkim i opatijskim lokacijama, ovogodišnji smo Spring Forward festival, zbog pandemije, od 24. do 26. travnja mogli pratiti putem Interneta. Domaćin festivala, koji se u organizaciji europske plesne mreže Aerowaves svakog proljeća održava u drugome europskom gradu, prikazujući godišnju selekciju radova u pravilu mlađih autora s europskoga teritorija, ove je godine bio Hrvatski kulturni dom na Sušaku. Nadovezuje se to na titulu Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture.

    Ne odustajući, unatoč nezahvalnim okolnostima, u nastojanju da održe desetogodišnji kontinuitet pružanja međunarodne platforme za predstavljanje plesnih umjetnika, organizatori su uspjeli prenijeti festival iz fizičkoga u online svijet. I premda su gledatelji, ovisno o kvaliteti snimke, bez sumnje bili zakinuti za ono neposredno kinestezijsko iskustvo koje u plesu čini razliku, te su snimke ipak omogućile dovoljnu informaciju. Kako se to narodski kaže – bolje išta nego ništa.
    Spring Forward 2020.
    Video prijenos uživo nije novost za Spring Forward, jer ga je već nekoliko godina moguće pratiti online, samo su organizatori sada dodatno, koliko je tehnički bilo moguće, online prenijeli i uobičajen festivalski šušur, takozvani mingling i networking, iskoristivši opcije ovih dana popularne aplikacije Zoom. Imali smo tako priliku ući u Foyer i razgovarati grupno ili pojedinačno s gledateljima diljem svijeta koji su se uključili u online prijenos.

    Osim toga, prisilno je preseljenje pred ekrane više nego prethodnih godina usmjerilo fokus gledatelja na razgovore s umjetnicima koje su nakon ili prije emitiranja predstava moderirali dopisnici i urednici Springback Magazina, Aerowavesove plesne publikacije. Ovaj je put prednost bila mogućnost da se i gledatelji putem videa ili dopisivanjem u chatu uključe u razgovor pa su tako pitanja postavljali gledatelji od Indije, preko Europe do Sjedinjenih Država.
    Anne Marieke Hess, foto: Boshua
    Da prepreke mogu biti prednost, dokazao je i hrvatski glumac i izvedbeni umjetnik Edvin Liverić, trenutno ravnatelj Hrvatskoga kulturnog doma na Sušaku te dugogodišnji selektor i partner Aerowavesa, koji je bio svojevrsni highlight ovogodišnjeg prijenosa. Njegove su šašave riječke vinjete u stilu mjuzikla, unijele dašak sada toliko potrebne pozitive u domove gledatelja, predstavivši Rijeku i lokacije na kojima su se predstave trebale odigrati. Sve u svemu, the show did go on – line.

    Ovogodišnji je izbor autora, odnosno predstava, ukazao još jednom na raznolikost europske plesne scene, rasvijetlio mnoga nova te potvrdio nekolicinu imena poznatih iz selekcija prijašnjih godina, ali, nažalost, već drugu godinu zaredom nije bilo hrvatskih autora (iako najrecentnije prisutne Barbara Matijević i Jasna Layes Vinovrški zapravo djeluju u inozemstvu).
    Ines Belli, foto: Yaniv Cohen - Tale Hednes
    Uvjetno rečeno, zajednički nazivnik ovogodišnje selekcije je činjenica da je većina autora inspiraciju pronašla u specifičnoj tjelesnosti plesnih stilova ili pojava izvan plesa, iako im to, naravno, nije bila jedina preokupacija. Tako Linda i Mike Hayford u AIShe/Me posežu za poppingom; Inés Belli za jazz danceom u Postmodern Cool; Kristin Helgebostad i Laura Marie Rueslåtten za navijačkim formacijama u Cheers; Iris Karayan u Unauthorized za sportom, točnije boksom i tenisom. Dagmar Dachauer inspirirala se pokretom mačaka u The Feline Project; Anne-Mareike Hess je u Warrioru utonula u fizikalitet ratnika; Marketa Stranska u Fly ispituje kretanje s jednom nogom, a Emanuel Rodrigez kretanje robotiziranih tijela u A White Sustainable Construction. Jenu Jalonen u Beat – I Just Want to Feel You zanima ekstremna uporaba tijela; Léa Tirabasso u Ephemeral Life of an Octopus istražuje bolesno tijelo, a Viktor Čericry u Pli tijelo stolca, dok se Silvia Gribaudi u Graces poigrava pitanjem plesačke virtuoznosti, kao na neki način i Ingrid Berger i Lasse Passage u Panflutes and Paperwork. Više o pojedinim predstavama u idućem nastavku teksta, a sve se mogu pogledati uz pretplatu, na mrežnim stranicama Springback Magazina.

    © Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 6. svibnja 2020.
    Viktor Cernicky, foto: Vojtech Brtnicky

Piše:

Jelena
Mihelčić

kritike i eseji