Playlista plesnih i medijskih radova

3. Izvedbeni kolaž online, Kolaborativna izvedbena platforma KIP i Plesna udruga Tiramola, Split

  • Najavni vizual 3. Izvedbenog kolažaPotaknute obustavom javnih okupljanja zbog pandemije COVID-19, brojne su ustanove, organizacije i umjetnici koji djeluju u području izvedbenih umjetnosti migrirali u online sferu. Neki prikazivanjem snimki predstava koje inače nisu dostupne, drugi kreiranjem ad hoc programa kojima se adresiraju emocionalni, ekonomski, socijalni i umjetnički specifikumi ove situacije, a neki inoviranjem u spoju izvedbe i digitalnih online medija. Splitske organizacije koje se bave suvremenim plesom KIP i Tiramola, a koje odnedavno sustavno pokreću ovu lokalnu zajednicu odnosno njihove umjetničke potencijale raznim edukativnim i umjetničkim projektima, svoj su treći Izvedbeni kolaž, silom prilika, oblikovale kao online događanje, odnosno virtualno izdanje. Program Izvedbenog kolaža kombinacija je, prema najavnom materijalu „nekih novih i uzbudljivih radova u polju izvedbenih i multimedijalnih umjetnosti, ali i nekih starih, jednako zanimljivih i uspješnih koje vrijedi ponovno oživjeti i podsjetiti se na njih“. Kako prvi program – live izvedbu predstave Koji danotte? nisam vidjela, u ovom ću se osvrtu usmjeriti na program video snimki koji je bio dostupan od 23. do 25. svibnja.

    Đubrad prokleta! TRAS kolektiva i Natalije Manojlović koja se našla na play-listi Izvedbenog kolaža, jedna je od hit predstava hrvatske plesne scene. Uvijek je dobrodošla za ponovno gledanje, a onima koji je nisu imali priliku vidjeti uživo, obvezna je lektira s obzirom da je nastala sada već davne 2012. (Više o predstavi pročitajte ovdje)
    Tras studio & Natalija Manojlović: Đubrad prokleta!, kor. i red. Natalija Manojlović
    Druga cjelovečernja predstava na listi, Crveno kao zeleno produkcija je Plesne udruge Tiramola, autorica i koreografkinja Nikoline Dolfić i Lucije Zalović. (Više o predstavi pročitajte ovdje)

    Vjetrometina, polusatni rad Ive Burčul i Lucije Mikas nastao u produkciji zadarske Kazališne udruge Zalet, treća je predstava koju smo mogli pogledati. To je lijepa je i prozračna plesna seansa o zajedničkom bivanju u nestalnosti i lakoći, a izvode je same autorice. (Više o predstavi pročitajte ovdje)

    Slijed filmskih, odnosno medijskih radova otvorila je mlada plesačica Ema Crnić videom Supergirl Nobody, duhovitom i koherentnom minijaturom u kojoj se igra žanrom stripa i fenomenom nepoznatog superheroja odnosno heroine. Video se gradi jasnom statičnom kamerom, eksterijerima vezanim uz vodu i luckastom solo koreografijom. Autorica koristi i jednostavne postupke ubrzavanja i ritmiziranja koreografije montažom, a tu su grafičke i narativne intervencije sve u stripovskoj konvenciji. Video je spretan i nepretenciozan DIY uradak, nastao iz digitalnih alata koji dostupni kao dio svakodnevice, a odiše lakoćom stvaranja i svježinom zaigranosti. Ema Crnić koja je završila Izvedbeni smjer na Odsjeku za suvremeni ples pri ADU u Zagrebu, članica je kolektiva Škvadra, a dobitnica je nagrade strukovnih udruga za sezonu 2018./2019. u kategoriji najperspektivnije plesne umjetnice.
    Supergirl Nobody, autorica Ema Crnić
    Ane Paška izvođačica je, glazbenica, dramaturginja, ilustratorica i multimedijalna umjetnica iz Splita. O svome kratkom eksperimentalnom filmu CilinDar, koji je snimila na nestvarnim lokacijama kamenoloma na Pagu kaže: „Kada sam prvi put vidjela to mjesto, osjetila sam snažnu stvaralačku erupciju i neobičan energetski utisak prepoznavanja, kao da sam u takvoj atmosferi proživjela jedan bezimeni život.“ Radi se melankoličnoj, dirljivoj i duhovitoj poetici koja koristi semantičke kodove cirkusa i lik chaplinovske skitnice koji/koja se pojavljuje niotkuda s polucilindrom i harmonikom pa luta po fantazmagoričnom predjelu pješčanih dina. Filmovi Ane Paške dosad su prikazani na filmskim festivalima diljem svijeta – u Nigeriji, Floridi, Londonu, Iranu, Portugalu, Montani, Indiji, Las Vegasu, Coloradu, Rijeci i Zagrebu.

    Andrea Resner na Izvedbenom kolažu predstavila se kratkom snimkom performansa Fire Fly, atmosferične i ritualne eksterijerne situacije u kojoj ženska silueta polako pali konturu velikog feniksa/golubice iscrtane na zemlji, koja tako postaje goruća simbolična prikaza. Kako se Andrea Resner bavi snovima, traumama i ženskim iskustvom, pretpostavljam da taj performans uživo ima zanimljivu energetsku i iscjeljujuću komponentu koju smo u videoizdanju mogla tek naslutiti.
    Vjetrometina, autorice Iva Burčul i Lucija Mikas
    Vitapolis je kratki eksperimentalni video splitskog multimedijalnog umjetnika Petra Grimanija nastao u koautorstvu sa Srđanom Tutićem. Radi se o kompleksnom koreografsko-foto-video postupku dinamične vizualnosti, koji je zapravo pilot projekt za autorov dulji film Dostava Split Delivery.

    Na kraju playliste studentica suvremenog plesa Sunčica Bandić predstavila se jednostavnim kratkim videom nazvanim Sami zajedno u kojem istražuje ples u trenutačnoj restrikciji prostora, pitajući se kako plesati i kako nastaviti napredovati plesački.

    Treći Izvedbeni kolaž donio je presjek plesne i tijelu orijentirane medijske scene koja uglavnom gravitira Splitu. Šaroliki izbor radova u smislu estetskih usmjerenja, medija i autorskih zrelosti, ukazuju da je programski prioritet bio u okupljanju i povezivanju autora kompatibilnih interesa, a manje u profilaciji kuratorske perspektive, što je razumljiv potez s obzirom na trenutačnu situaciju na splitskoj plesnoj sceni koja polako jača i postaje sve vidljivija i snažnija. Što ćemo uskoro, nadam se, vidjeti na četvrtom Kolažu uživo.

    © Iva Nerina Sibila. PLESNA SCENA.hr, 29. svibnja 2020.

Piše:

Iva Nerina
Sibila

kritike i eseji