Tri plesne mandale

Balet Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, Rijeka: Čipka, koreografkinja Maša Kolar, skladateljica Tena Novak Vincek

  • Balet Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, Rijeka: Čipka, koreografkinja Maša Kolar, skladateljica Tena Novak Vincek, foto: © Fanni Tutek Hajnal

    Rijeka, frustrirana europska prijestolnica kulture 2020. ipak je prva vratila plesače na pravu scenu i publiku u pravo kazalište, i to je već samo po sebi bilo čarobno iskustvo. No nije riječ samo o utaživanju prve gladi. Predstava Čipka u koreografiji i autorskoj viziji Maše Kolar i skladnoj podršci njezinih suradnika čija je premijera – predviđena za 28. ožujka, izvedena 5. lipnja 2020. nije neki prigodni kolaž ili surogat u teška vremena, nego izvrsno, autentično i promišljeno djelo kojim je koreografkinja napravila i razvidan pomak u osobnoj plesno-kazališnoj poetici. Poznata Mašina ekspresivnost i eksplozivnost pokreta popustila je u akcentiranju ispada i protegnula se u iscrpljivanje vremena i trajanje. Utjelovilo se nešto moćnije od individualnog bunta i otpora, od izgaranja i lomljenja. Nešto kao tiha voda koja brege dere; kao slap soli koja mirno sipi na scenu u nevidljivoj klepsidri tijekom čitave izvedbe. Zrelo i smireno ulančavanje pokreta u svemoćnoj geometriji apstraktnih ritmičko prostornih, ritualnih obrazaca, suptilno je usidreno u folklornu baštinu, a da pritom ne gubi na suvremenom dojmu.
    Balet Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, Rijeka: Čipka, koreografkinja Maša Kolar, skladateljica Tena Novak Vincek, foto: © Fanni Tutek Hajnal
    Autorica je, rekla bih, koliko nadahnuto toliko i mudro, uočila i prepoznala plesne potencijale čipkarskog umijeća koje podrazumijeva „vještinu, fini rad, preciznost, strpljivost i vrijeme“.  (Čipkarstvo, „najzahtjevnija vještina tekstilnog rukotvorstva“ i živa kulturna baština naših krajeva vezana je uz tihi, dugi rad u zajednicama anonimnih žena pa je, vjerojatno i na toj razini uspostavljena neka posebna bliskost između dva tjelesna medija…)

    Predstava je podijeljena na tri čipke, tri plesne mandale koje uspostavljaju svaka svoju serijalnost pokreta, nizanje, razvijanje i dograđivanje plesnih motiva i sekvenci, svoj prostorni put i logiku prostornog preplitanja plesača kao niti. Prema tekstu Maje Marjančić (dramaturška i koreografska asistencija) Prva čipka koja se razvija iz središta u mrežu prostornih pravaca prenosi „hijerarhijski međuljudski poredak“. Druga čipka se gradi horizontalno, na temu kvadratnog geometrijskog motiva reticelle, dok je Treća kao zaključna, najduža, izazovna u iskušavanju psihofizičke izdržljivosti plesača i ritualna u beskrajnim repeticijama i varijacijama, tradicijski utemeljeno vezana uz simboličnu formu kola.

    Balet Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, Rijeka: Čipka, koreografkinja Maša Kolar, skladateljica Tena Novak Vincek, foto: © Fanni Tutek HajnalNo u konačnici, Čipka je djelo neupitne organske cjeline. I to se potvrđuje na svim razinama. U kompozicijama Tene Novak Vilinski ples br. 6 i Europska sopila koreografkinja je osjetila bliski puls i ozvučenje svojih ideja, a skladateljica je za potrebe predstave prihvatila pravila igre, usklađivanje s formama čipkarenja i koreografiranja, s repetitivnošću i trajanjem. Osvijestivši arhetipsko u suvremenom, Tena Novak kroz svoj medij: suvremeno tijelo elektronske i eksperimentalne glazbe provlači klasiku i etno ritam i zvuk, „a kao svoju okosnicu koristi ljestvice, motive i ostale izraze s područja Balkana, ali i šire“.

    Vizualnu potporu koreografiji dala je Petra Pavičić. Plesačice i plesači (koji su istovremeno i čipkari/ce i čipka) kreću se po naslikanom predlošku na podu. Njihov se kostim mijenja, odnosno varira u svakom dijelu, ali zajednički im je nazivnik apstraktna jednostavnost, topla bjelina (u crnoj kutiji scene) i forme koje upućuje na nošnju; i nenametljivi ali vidljivi fluorescentno ružičasti detalji – kao, u svakom dijelu drugačija intervencija (majice, čarape, paške pokrivace, prstenovi na prstima kojima se drži igla za čipkanje) u tu bjelinu, koju Saša Fištrić nježno i dojmljivo sjenča i boja.

    Ansambl je precizan, skladan, posvećen, koncentriran i samozatajan u zajedničkoj misiji (ponovnog) uspostavljanja svetog prostora mandale: izvedbenog i meditativnog. Kultivirana plesna zajednica jednako angažiranih pojedinaca koja je na trenutak uhvatila ravnotežu sa svemirom transcendirajući harmoniju trajanja.

    © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 12. lipnja 2020.
    Balet Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, Rijeka: Čipka, koreografkinja Maša Kolar, skladateljica Tena Novak Vincek, foto: © Fanni Tutek Hajnal
    Čipka
    koreografkinja Maša Kolar
    skladateljica Tena Novak Vincek
    premijera 5. lipnja 2020.
    dramaturška i koreografska asistentica Maja Marjančić, scenografkinja i kostimografkinja Petra Pavičić, oblikovatelj svjetla Saša Fistrić, fotografkinja Fanni Tutek-Hajnal
    izvode: Emanuel Amuchástegui, Marta Kanazir, Ksenija Krutova, Laura Orlić, Tilman Patzak, Morgan Perez, Daniele Romeo, Tea Rušin, Carlos Huerta Pardo, Maria Matarranz de las Heras, Nicola Prato, Svebor Zgurić

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji