Životna žongliranja po Splitu

1. Festival suvremenog cirkusa, Split, 10. – 13. rujna 2020.

  • room 100 – Festival neobičnih obitelji

    Pod organizacijskom i produkcijskom palicom suvremenog cirkuskog kolektiva ROOM 100, od 10. do 13. rujna, na više različitih lokacija u i izvan grada, imali smo priliku upoznati se s nekim od značajnijih imena europskog suvremenog cirkusa te autorima domaće cirkuske scene, a sve u sklopu festivala suvremenog cirkusa pod nazivom kojim se pomalo trendovski oslovljava jedno zanimljivo pitanje iz naše delikatne stvarnosti – Festival neobičnih obitelji. Zahvaljujući stručnom odabiru žanrovski bliskih, a tematski šarolikih predstava, cirkuski umjetnici iz Francuske, Španjolske i Hrvatske priuštili su nam, u zgusnutom četverodnevnom programu, kratak pogled u stanje zapadne suvremene cirkuske scene.

    Produkcijom festivala obilježena je i deseta obljetnica postojanja suvremenog cirkuskog kolektiva ROOM 100, čiji su osnivači Antonia Kuzmanić i Jakov Labrović te kontinuiranog i upornog promoviranja suvremenog cirkusa u Splitu i šire. Također, obilježena je i petogodišnjica djelovanja Hale 100, rezidencijalnog prostora za gostujuće umjetnike koji na taj način imaju priliku prezentirati vlastite uratke i dogovarati buduće suradnje uz obzirnu kolegijalnu susretljivost neophodnu za razvoj te mlade umjetničke discipline.
    Instable, Nicholas Fraisea, red. Christophe Huysman, foto: Maja Prgomet
    Po svoj prilici sazrelo je vrijeme da se kultura grada Splita uputi u idiom cirkuskog govora, cirkusa kao specifičnog žanra izvedbenih umjetnosti. Napose u gradu u kojemu biti cirkusant ima infantilne i ludičke konotacije iz kulture spektakla i neobavezne ulične razonode, a ne konotacije legitimne umjetničke forme. Suvremeni cirkus ima svoje podrijetlo u tradicionalnom cirkusu u kojemu je sve bilo na kotačima, natovareno u sanducima i kavezima, pod šatorskom kapom. Taj je cirkus proizašao iz vlastitih životnih izbora, životnih žongliranja, svih onih situacija gdje smo svi pomalo klaunovi crvenih nosova, balansiramo na kineskoj motki ili s tanjurima. Suvremena cirkuska umjetnost metaforički progovara bez iluzija o bonitetu kreativne osobnosti umjetnika, a cirkusko djelo postaje promišljeni stvaralački čin. 

    Ispunjeni plato ispred Doma mladih prvog dana festivala prigrlio je autorski projekt Instable, suradnju akrobata Nicholasa Fraiseaua i redatelja Christophea Huysmana. Autor se konceptualno i faktički bavi nestabilnošću i pri tome ustrajno varira problem ravnoteže na nefiksiranoj kineskoj motki, pokušavajući naglasiti svoju sposobnost da se popne, padne i ustane. Poruka je jasna: nakon svakog pada slijedi uspon, sizifovski krug niz obronak. Usponi i padovi ovdje dobivaju dublji smisao, istražuju se različite mogućnosti pada. Nicholas se poigrava gravitacijom, što je i česta suvremeno plesna praksa. U konačnici rad rezultira veselom predstavom samo na površini, jer sama ideja dugih uspona i trajnih padova grči tijelo i blokira um. 
    Buble, El lado oscuro de las Flores, foto: Svea Postges
    Golemi prostor Amfiteatra ugostio je drugog dana festivala Bubble, zajednički rad dvaju Katalonaca okupljenih u El Lado oscuro de las Flores predstavu koja kroz akrobatiku, elemente break dancea i dramski raspon osjećaja – iscjeljuje. U programskom letku Festivala se navodi da ovaj rad savršeno odgovara konceptu Festivala kojeg zanima energična, intimna i prisna suradnja među cirkuskim umjetnicima i prijenos te energije na publiku.

    Predvečerje trećeg dana festivala donijelo je izvrsnu predstavu Pelat, rad koji sjedinjuje cirkus, performans i fizički teatar. Držim da je riječ o najdojmljivijoj predstavi ovogodišnjeg festivala, jednoj od onih koja se ne zaboravlja. Izgrađena je u pouzdanoj jednostavnosti, neposrednosti, komunikativnosti. Autor Joan Catala nadasve vješto manipulira dugim deblom, koje izaziva i mami. No, izvođač se zaustavlja u zamahu pokazivanja vještine baratanja deblom, te ubrzo uključuje pojedince u izvedbu na urnebesno šaljiv i inteligentan način. Odabir prostora na otvorenom, na platou pred Zlatnim vratima Dioklecijanove palače, pokazao se kao dobar izbor, jer predstava je naglasila tradicionalan kružni prostor cirkusa, koji se u suvremenim cirkuskim praksama već pomalo zatomio. Ne iznenađuje činjenica da je ova predstava od svoje premijerne izvedbe 2013. godine do danas izvedena više od četiristo puta!
    Pelat, autor Joan Catala, foto: Angels Melange
    Istu večer, u prostoru Male scene Doma mladih, ugošćena je Linija, rad u nastajanju, hibrid suvremene cirkuske predstave i animacije. Priča se bazira na borbi osobe sa vlastitim unutarnjim saboterima, zbog kojih intimno duboko pati i zato sumnja u sebe, ali usprkos tome želi ostvariti svoje snove. Riječ je o sretnom spoju dviju umjetničkih disciplina no rad zasad prebiva u stanovitoj dramaturškoj nedostatnosti, iako je za očekivati da će autorice Dora Komenda (vertikalno uže) i Lucija Bužančić (animacija) u procesu rada dosegnuti svoj puni potencijal.

    U nešto drugačijem, isposničkom okruženju planine Mosor, ispred doma Umberto Girometta, predstavilo se dvanaest studenata različitih životnih priča, koji zajednički stvaraju u francuskoj cirkuskoj školi Piste d'Azur. Radom NOS predstavili su se ekstatičkim žongliranjem, zapetljanim akrobacijama i acroportom, kao izrazima svog najdubljeg uvjerenja da će na kraju uvijek biti mjesta za zabavu i cirkus! 

    Linija, autorice Dora Komenda, Lucija Bužancic, foto: IvanMPosljednja predstava Festivala Homenaje je nažalost otkazana, zbog ozljede autorice Silvie Capell, čime smo ostali uskraćeni za jednu od predstavnica ženskog cirkusa.

    Popratni se program festivala odvijao u ugodnom razgovoru s cirkuskim umjetnicima pozvanih da, uz kavu i kroasan rasvijetle čitkost vlastita umjetničkog jezika i progovore o tome što ih egzistencijalno prikuplja oko cirkusa. U projektu Pitch session, a u suradnji s Deskom kreativne Europe, promovirani su domaći cirkuski umjetnici. Na Pitchu su sudjelovali Cirkorama, Triko Cirkus Teatar, Anja Ostojić i Slavena Verić, Cirkusfera, Nikolina Komljenović, Dora i Mišo Komenda. Ipak, ključni događaj popratnog programa festivala bila je tribina o hrvatskoj suvremenoj cirkuskoj sceni i kulturnim javnim politikama. Uvijek aktualna, velika i bitna tema za cjelokupnu nezavisnu umjetničku scenu. Okosnica tribine koju je moderirao Nikola Mijatović iz Cirkorame bilo je pitanje razvoja, kako se cirkus opire općem rasulu i sadašnji trenutak cirkuske scene u Hrvatskoj. Nešto više o samoj tribini moći ćemo čitati u cirkuskom Fanzinu u prosincu ove godine.

    Za djecu je organizirana projekcija animiranog cirkuskog filma Ernest i Celestine, maštovite konkretizacije crteža i boje.
    Zatvaranje Festivala, cirkuska škola Pista d Azur
    Festivalska programska selekcija težila je sustavnoj mozaičkoj cjelini, angažiranim, kritičkim i inovativnim radovima mnogostrukog zrcaljenja. Odabrane su monodisciplinarne predstave kazališnog govora s nadahnućem u fizičkom teatru i performansu. I dok polako prepuštamo zaboravu identitet tradicionalnog cirkusa, sugestije njegovih osnovnih odrednica i dalje žive u suvremenom cirkusu. Suvremeni cirkus ne negira niti privilegira svoju tradiciju, nego je drži u dojmljivoj pozadini vidnog polja. U prvi plan pak stavlja autentičan spoj konceptualizacije tijela, glazbe, suvremenog plesa, novih medija, lutkarstva i (ne)verbalnog teatra.

    Suvremeni cirkus se u nas tek sporadično prepoznaje na kulturnoj sceni te strpljivo čeka da mine apsolutistička prevlast jednog kulturnog koncepta.

    © Kristina Lovrić, PLESNA SCENA.hr, 23. listopada 2020.
    (Realizirano kroz projekt Kritički parkour.)

kritike i eseji