Dadaistička intervencija u sunčano podne

Improspekcije, Međunarodni susreti plesno-likovno-glazbeno-dramske improvizacije (20. do 28. rujna 2008.)

  • Improspekcije, Međunarodni susreti plesno-likovno-glazbeno-dramske improvizacijeSunčano nedjeljno podne (28. rujna) zateklo je neobično društvo u ozbiljnom poslu oko fontane na Trgu žrtava fašizma. Liče na klošare, leže i sjede na pločniku, izrezuju kartone, komuniciraju na raznim jezicima. Na fontani koso postavljena greda s nekim zgužvanim natpisom – kao ne smije se valjda prolaziti ispod zbog radova na… Jedna djevojka crta po pločniku oko fontane noseći probušene plastične vrećice, druga ne skida umjetnu bundicu, treća pri pogledu na (bilo koju) osobu koju sretne zaključuje Ti ćeš sigurno biti medicinski tehničar. Proleti koji papirnati aviončić; lovice oko fontane; mladić na trenutak u drugom stanju; odmor u zagrljaju na pločniku nakon slučajnog susreta i otkrivene sekvence contact dancea. Na zemlji je instalacija sa starim kruhom. Neki komad žuto-crvene plastike koji je igračka a kao nešto između čekića i valjka je vrlo upotrebljivo. Čovjek-automobil s ratkapama. Mladić sa škarniclom na glavi upisuje se na pločnik, netko drugi će dodati aureolu od mandarina iznad glave…

    Improspekcije, Međunarodni susreti plesno-likovno-glazbeno-dramske improvizacijeNaizgled čista ludost, ali puno više ludizam – nepatvoren i – automatski, dječje direktan u radnjama, a opet sa šarmom ideje, vjere i dosljednosti. Gerila koja je na trenutak zauzela komadić grada, zalutali Babilonci koji se još uvijek i usprkos miješanju jezika, razumiju i uživaju u prkošenju taštom, glamuroznom Velikom bratu koji pred kamerama Ujedinjenih televizija na Crvenom tepihu pod zvjezdanom prašinom, objašnjava smisao života i umjetnosti... Nelogičnost, intuicija, disonantnost, asocijacija, reakcija; sloboda ludosti. Nesumnjivo u prepoznatljivu duhu avangarde koju mlade generacije periodično, i sa uvijek novom strašću otkrivaju već skoro cijelo stoljeće, to je bio krasan senzibilni nered, teatar apsurda, performance, dadaistička intervencija u sunčano podne. (Uostalom, kao što je rekla i djelom zastupala Milana Broš 1960-ih, improvizacija je najviši stupanj organizacije.)
    Improspekcije, Međunarodni susreti plesno-likovno-glazbeno-dramske improvizacije
    Po obavljenom poslu izvođači ulaze u kružni izložbeni prostor Doma HDLU. Nastavljaju u svojim radnjama, međusobnim susretima, a pridružuje im se ozbiljna žena s mobitelom (kasnije saznajem – Chris Martineau, francuska glazbenica). Nakon što je svakome dala da čuje tišinu s druge strane linije, tiho bi i brižno objasnila svoju strepnju od kraja svijeta i raspitala se za mišljenje. Uskoro je čujemo i vidimo kako zamišljeno šeće prostorom svirajući violinu da bi na kraju legla ne prekidajući svirku koja je ispunila iznimno akustičan prostor čarobnom ljepotom zvuka, i na neki način sve prisutne obavila zajedničkim trajanjem…
    Improspekcije, Međunarodni susreti plesno-likovno-glazbeno-dramske improvizacije
    To je bio posljednji dan drugačijeg, na rubu rubnog, festivala (uoči Queera u koji ionako spada cijela, krajnje marginalizirana suvremena plesna scena) koji je neprimjetno prošao, i koji je pod nazivom Improspekcije / Međunarodni susreti plesno-likovno-glazbeno-dramske improvizacije okupio umjetnike različitih izraza, iskustava i korijena, ali sličnih potreba za svježinom izvornog, nenamještenog otkrivanja odnosa i značenja. Opisani događaj je projekt francuskog plesača Gillesa Viandiera, koji je osmišljen za Trg Saint Roch u Montpellieru, a prilagođen zagrebačkom ambijentu i novoj grupi umjetničkih aktivista. Ishodište festivala, i prostor odražavanja radionica (na ovogodišnjem festivalu vodili su ih Ilka Szilagy, Chris Martineau i Sylvain Meret) je Centar za kulturu i informacije Maksimir, a novu generaciju domaćih entuzijasta predvode Sonja Pregrad, Zrinka Šimičić i Iva Hladnik.

    © Maja Đurinović, KULISA.eu, 6. listopada 2008.

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji