Hrvatski zet – zvijezda talijanskog baleta

Sjećanje: Alfredo Kollner (1933.-2020.)

  • Vjera Markovic, Boris Pilato i Alfredo Kollner na probi predstave Grand Hotel, HNK u Zagrebu 1967,U talijanskom gradu Adriji, na delti rijeke Po, umro je 20. prosinca 2020. talijanski plesač, koreograf i pedagog Alfredo Kollner. Bio je hrvatski zet, suprug i udovac naše balerine, koreografkinje i pedagoginje Vjere Marković (1931.-2015.) s kojom je dijelio privatni i profesionalni život te bogatu karijeru. U Adriji su, početkom 1977. godine, utemeljili i otvorili Školu klasičnog i modernog plesa koja djeluje u prostorima Teatra Comunale, i vodili je do mirovine 2009.

    Alfredo Kollner (Dorian Grey) – Dorian Grey, kor. Waclaw Orlikowski, Basel, 1965.Alfredo Kollner rođen je 9. veljače 1933. u Genovi. Njegovo prezime dugo je bilo u njemačkom obliku Köllner, ali je uklonio preglas kako bi bilo lakše za izgovor na talijanskom jeziku. Balet je deset godina studirao na Akademiji Rimske opere, u razredu sestara Placide i Terese Battaggi. Diplomirao je 1957. i sa statusom primo ballerino étoiole počeo nastupati u Rimskoj operi. Odmah odlazi i u Pariz, u trupu Les Étoioles de Paris Milorada Miškovića. Slijede angažmani i suradnja s još nekoliko najvećih baletnih umjetnika toga doba: u trupi Janine Charrat, u Europskom baletu Leonida Mjasina u Nerviju, u Baletu Gradskog kazališta u Baselu, pod vodstvom Waclawa Orlikowskog (gdje je upoznao Vjeru), te u Stuttgartskom državnom baletu, na početku njegova djelovanja pod vodstvom Johna Cranka.

    Kada je u Stuttgart došla legendarna Marcia Haydée, Cranko je Alfredu povjerio da s njom pleše Plavu pticu u Trnoružici. Bila je to balerina kakvu još nije imao u rukama. Smatrao ju je fenomenalnom, isticao kako ona sve sama radi, kako je sigurna i bio mu je velik užitak s njom plesati. Iako je početak bio uspješan, i iako se Cranko izborio da Vjera i Alfredo, kao bračni par, mogu biti zajedno angažirani – što nije bio običaj u njemačkim kazalištima, naprotiv – Alfredo je došao u sukob s Crankom i napustio Stuttgart, te se vratio u Rim, a Vjera je još neko vrijeme ostala u Stuttgartu. Alfredo tada sudjeluje i na Festivalu dvaju svjetova u Spoletu kao partner Carle Fracci.

    Plakat za turneju po Južnoafričkoj Republici, 1964.Alfredo Kollner i Vjera Marković postaju u Italiji stalni gosti baletnih trupa Balletto di Roma, Balletto Nuovo, Compagnia di Lia Dell'Ara, Balletto di Napoli te baletnih ansambla u Trstu, Palermu, Veneciji, Firenci, Ferrari. Zajedno putuju uzduž Apeninskog poluotoka i nastupaju u istim predstavama, ali u cjelovečernjim baletima nisu često bili partneri jer su, kao plesači, po tipu bili različiti. Često rade i koreografije za popularne talijanske, austrijske i njemačke televizijske emisije. S Rimskom operom gostuju u Kairu i ostaju ondje šest mjeseci u velikoj baletnoj trupi egipatske televizije. Zatim slijedi velika turneja u Južnoafričkoj Republici.

    Godine 1967. Alfredo Kollner dolazi u Zagreb i nastupa u nekoliko glavnih uloga u Hrvatskome narodnom kazalištu. S Vjerom koreografira Talijansku simfoniju Felixa Mendelssohna i pomaže joj u našoj baletnoj školi. Primabalerina Vesna Butorac Blaće sjeća ga se kao dobrog i prilagodljivog partnera. „Osjećala sam se sigurno u njegovim rukama. Bilo mi je ugodno raditi s njim i dobro smo se slagali.‟, kaže Vesna.
    Vjera Markovic i Alfredo Kollner – Amore e morte, Baletto di Roma, 1962.
    Poslije Zagreba odlazi u Bolognu gdje je zvijezda Baleta Teatra Comunale. Naglašeno elegantna figura i scenska profinjenost omogućili su mu da pleše glavne uloge u bijelim baletima s najpoznatijim balerinama onoga doba. U Nerviju je bio jedan od protagonista na praizvedbi cjelovečernjeg baleta Leonida Mjasina (nekadašnjeg plesača i koreografa u Ruskim baletima Sergeja Djagiljeva) La Commedia umana, prema Boccacciovu Dekameronu. Ostale zvijezde te predstave bili su Milorad Mišković, Carla Fracci, Dušanka Sifnios, Yvonne Meyer, Veseljko Suljić, Ivan Dragadze. Poznata je Alfredova interpretacija Doriana Graya u istoimenom baletu Waclawa Orlikowskog.
    Baletna škola, 1970.: Vlasta Rittig, Mira Kušanić, Tuga Tarle, Alfredo Kollner, Branka Radulović, Vlasta Smoljanović, Mirjana Stipić
    Mirovinu je provodio između Adrije, gdje živi kći Arianna, Anacaprija gdje mu živi sestra i Zagreba, gdje je druga kći Daniela. U hrvatskom baletu ima više parova čiji su brakovi pridonosili njihovu profesionalnom životu i uspjehu. Najpoznatiji su zasigurno bili Ana Roje i Oskar Harmoš te Pia i Pino Mlakar. Alfredo Kollner i Vjera Marković ostvarili su, svatko za sebe, ali i u zajedništvu, velebne karijere. U svojim su domovinama i domovini onoga drugog, kao i širom Europe i svijeta, talentom i marljivošću ostavili zamjetan i važan trag u uzbudljivom baletnom životu druge polovine 20. stoljeća.

    © Mladen Mordej Vučković, PLESNA SCENA.hr, 11. siječnja 2021.