Komadići slagalice velike karijere

Znanstveno-umjetnički skup Margarita Froman, Ususret 100. obljetnici dolaska Margarite Froman u Zagreb – Profesionalizacija i uspostava hrvatskog nacionalnog baleta, Hrvatski centar ITI UNESCO, Zagreb, 28. i 29. studenoga 2020.

  • Margarita Froman, foto: Foto Tonka Prije stotinu godina, 16. siječnja 1921. u Zagreb je stigla ruska baletna umjetnica Margarita Froman. Primabalerina Boljšoj teatra te članica Ruskih baleta Sergeja Djagiljeva, balerina koja je plesala s nekim od najistaknutijih baletnih umjetnika svog vremena, došla je u Zagreb sa svojom braćom i učenicama, malom sedmeročlanom baletnom trupom, kako bi ovdašnjoj publici prezentirala neka od najsuvremenijih baletnih djela tog vremena, a onda je u Zagrebu ostala trideset i pet godina, nadograđujući svoju plesačku karijeru onom pedagoškom, koreografskom i redateljskom. Promatrajući iz današnje perspektive Margaritinu umjetničku i pedagošku ostavštinu možemo sa sigurnošću reći kako upravo njezinim dolaskom na mjesto voditeljice zagrebačkog Baleta započinje ona prava povijest te profesionalizacija baletne umjetnosti u Hrvatskoj te se od tog trenutka baletna umjetnost u Hrvatskoj razvija kontinuirano, sustavno i prema profesionalnim načelima.

    Margarita Froman, foto: Foto Tonka U želji da se obilježi taj povijesno važan datum te da se lik i djelo Margarite Froman predstavi posredno i široj javnosti, Hrvatski centar ITI je na inicijativu Maje Đurinović organizirao dvodnevni Znanstveno umjetnički skup o Margariti Froman koji je održan 28. i 29. studenoga 2020. godine. U ta dva dana, osamnaest izlagača prezentiralo je radove kojima se pokušalo rasvijetliti različite aspekte Margaritinog života kao i kontekst vremena u kojem je djelovala. Naime iako je Margarita Froman u Zagrebu živjela i radila sve do 1955. godine, još uvijek postoje mnoge nepoznanice i pitanja koja se tiču, kako nekih osobnih podataka tako i kronologije događaja u njezinoj karijeri. Sve te informacije najintenzivnije su se razmjenjivale upravo tijekom razgovora samih sudionika skupa pri čemu je svako dodao neki komadić slagalice upotpunjujući tako sliku o Margariti...

    Skup je započeo izlaganjem Andreje Jeličić koja se bavila Fenomenom Ballet Russe kako bi rasvijetlila kontekst umjetničkih zbivanja s početka dvadesetog stoljeća fokusirajući se na zadnju dekadu djelovanja trupe Ballet Russes. Budući da je i sama Margarita Froman jedno kraće vrijeme nastupala kao solistica u toj trupi bilo je izuzetno zanimljivo čuti kako se snašla u tom bespoštednom ritmu nastupanja, koji je u mnogočemu bio drukčiji i intenzivniji od onoga na što je Margarita, kao primabalerina Boljšoj teatra dotad bila navikla. Jeličić se posebno osvrće na 1921. godinu koja za trupu Ballet Russe predstavlja ,,početak zadnje dekade u kojoj omasovljenje interesa za ples istovremeno podržava i ugrožava trupu koja je često na rubu financijskog kraha“, a njeni se plesači zbog izloženosti zakonima tržišta, na neki način proletariziraju. Te iste godine Margarita Froman dolazi u Zagreb prikazujući ovdašnjoj publici djela s repertoara trupe Ballet Russe te ,,prihvaća sigurnost nacionalne institucije“ postajući voditeljica zagrebačkog Baleta.

    Margarita Froman, foto: Foto Tonka Ljiljana Gvozdenović je u izlaganju naslova Od Moskve do Zagreba, objasnila kako su ratna zbivanja s početka dvadesetog stoljeća utjecala na umjetnički put Margarite Froman i njezinog partnera Mihaila Mordkina. Gvozdenović opisuje Margaritin put od Kijeva, prema Krimu preko Carigrada pa sve do Sofije, što će obitelj Froman u konačnici dovesti i do Kraljevine Jugoslavije i to prvo do Beograda, a zatim do Zagreba.

    Mladen Mordej Vučković i Davor Schopf pripremili su dva opsežna izlaganja. U prvom: Izvorni baleti (praizvedbe) Margarite Froman na sceni HNK u Zagrebu su se bavili praizvedbama predstava Zlato Borisa Papandopula, Đavo i njegov šegrt Frana Lhotke, Imbrek s nosom Krešimira Baranovića i Romeo i Julija Sergeja Prokofjeva. Schopf i Mordej Vučković pokušali su barem na neki način oživjeti ova djela koja su u međuvremenu potpuno izgubljena te osim Romea i Julije nisu više postavljana na hrvatskim pozornicama. To je bio izazovan pothvat stoga što su se mogli osloniti tek na snimke glazbe, poneku fotografiju te šture napise u novinama koji i ne govore mnogo o koreografiji. Zanimljiv je i fenomen zagrebačke predstave Romeo i Julija, koja je bila jedna od prvih verzija tog baleta uopće, nastala svega nekoliko godina nakon svjetske praizvedbe u Brnu, te se i danas tvrdi kako je upravo zagrebački Balet, na gostovanju u Londonu predstavio Romea i Juliju zapadnoj Europi.

    Margarita Froman – Smrt labuda, foto: Foto Tonka Drugo izlaganje Schopfa i Mordeja Vučkovića vezano je uz redateljski opus Margarite Froman koja je osim koreografiranja baleta vrlo često režirala opere i operete. Mnogi izvori govore o tome kako je Margarita bila glazbeno obrazovana te kako je znala čitati partiture što joj je uvelike pomoglo u postavljanju uglavnom ruskih opera. Dostupne fotografije prikazuju Margaritu kao jedinu ženu u mnogobrojnom muškom društvu opernih redatelja što njezinih pedeset opernih režija čini još iznimnijim pothvatom.

    Reinterpretacija baleta Licitarsko srce Krešimira Baranovića i Margarite Froman bila je tema izlaganja Svebora Sečaka, koji je govorio o umjetničkom i društveno političkom kontekstu nastanka baleta Licitarsko srce – jednog od prvih hrvatskih nacionalnih baleta. U nastavku izlaganja Sečak je povukao paralelu sa svojim inačicama istog djela koje je postavio 1998. godine za baletnu trupu Croatia te 2005. za Balet HNK-a u Osijeku.

    Margarita Froman, foto: Foto Tonka Gošća iz Beograda, Vera Obradović obradila je temu Doprinos Margarite Froman razvoju baleta u Beogradu. U dvije godine koliko je Froman djelovala kao šefica beogradskog Baleta, svojim je znanjem uvelike utjecala na formiranje repertoara tog ansambla te njegov sveukupni razvoj. Obradović je također obradila i ,,fenomen epigonstva u baletnoj umjetnosti“ objašnjavajući kako se pedagoški utjecaj Margarite Froman na srpski balet nastavio i nakon njezinog odlaska i to preko njezine zagrebačke učenice, balerine i baletne pedagoginje Danice Živanović. Obradović je prenijela i rad Nadezde Mosusove koji je upozorio na posljednju Margaritinu koreografiju u Jugoslaviji: Ohridsku legendu Stevana Hristića koju je postavila i za beogradski i za zagrebački balet.

    Margarita Froman – Pulcinella, foto: Foto Tonka O jednoj od najvažnijih koreografija Margarite Froman i jedinoj koja je još uvijek sačuvana (i kao snimka) i živa na hrvatskim pozornicama – koreografiji Završnog kola opere Ero s onoga svijeta, govorili su Tvrtko Zebec i Ivana Katarinčić. Pitanje koje se postavljalo tijekom cijelog skupa bilo je – kako je moguće da je Margarita Froman porijeklom Ruskinja ostala zauvijek upamćena kao jedna od začetnica hrvatskog nacionalnog plesnog izraza? I dok se neki plesni elementi mogu povezati s tradicijskim kolima Dalmatinske zagore neki drugi detalji dolaze i iz baletne baštine tj baletiziranjem folklornih koraka.

    Prvi dan simpozija zatvorila je Maja Đurinović ukazujući na, kasnije neobičnu, situaciju „supostojanja i suradnja baleta Margarite Froman i plesnih modernistica 1930-ih u Zagrebu“. Naime, tridesete godine dvadesetog stoljeća su vrijeme kada u baletnom ansamblu gotovo paralelno djeluju plesne umjetnice modernog smjera zajedno s baletnim umjetnicima. Bez obzira na zasluge koje joj se nisu mogle osporiti Margarita ima nestabilnu poziciju u matičnom kazalištu, a kritike joj se upućuju i iz samog ansambla, nezadovoljnog statusom. ,,Margarita Froman česta je meta i čini se, uvijek strankinja.“ Upravo u tim trenucima ponovnih početaka i kriza uzrokovanih odlascima talenata Margarita se oslanjala na plesne modernistice te je ostvarila suradnju s Tashamirom (Verom Milčinović), Nevenkom Perko i Mercedes Goritz Pavelić.

    Margarita Froman – Petruška, foto: Foto Tonka, 1923.Drugog dana simpozija izlaganja je započela Martina Petranović s temom Balet i scenografija u međuraću. Petranović se u izlaganju fokusirala na baletne predstave koje je koreografirala Margarita Froman, a u kojima je, između ostaloga surađivala i s vlastitim bratom, scenografom Pavelom Fromanom. Zanimljivo je bilo vidjeti kako su, analizama scenografije, davno izgubljene predstave na neki način oživjele te dobile nove obrise.

    Lovorka Magaš Bilandžić je, s fokusom na fotografije Margarite Froman te njezine braće Maksa i Valentina, predstavila foto dokumentaciju istaknute zagrebačke fotografkinje Antonije Klobučar (Foto Tonka), koja je u međuratnom razdoblju često snimala protagoniste kazališnog života u Zagrebu. Snimajući izvođače tijekom nastupa, ali i u koreografiranim pozama u svom studiju te koristeći vrlo inovativne tehnike obrade fotografija, Antonija Klobučar i njezin atelje Foto Tonka postali su tako ,,vizualni kroničari zagrebačkog međuratnog baleta“.

    Margarita Froman, foto: Foto Tonka O koreografijama Margarite Froman se na ovom simpoziju govorilo mnogo no, budući da ne postoji njihova snimka te, osim koreografije Završnog kola iz Ere s onoga svijeta, niti jedna nije sačuvana do danas, bilo je izuzetno zanimljivo čuti izlaganje Danijela Rafaelića na temu Froman, Kastl i ,,Zastava“. Naime, Rafaelić se u izlaganju bavio analizom filma Branka Marjanovića Zastava (1949.) za kojeg je koreografiju radila Margarita Froman, i sam zaintrigiran pitanjem zašto je taj film ,,čak i unutar komunističke kinematografije bio do određene mjere prezren“ te je do današnjih dana izbjegao ozbiljnije analize.

    Posljednje izlaganje na simpoziju, temu neočekivanog i teško objašnjivog odlaska Margarite Froman u Ameriku, obradili su Andreja i Andrej Barbanov. Prezentirajući dokumente do kojih su došli kroz kontakte s Josephom Albanom, jednim od posljednjih učenika Margarite Froman u Americi te Susan Hood ,,koja je kao povjesničar amater dugi niz godina pokušavala rekonstruirati živote Margarite, Maximiliana i Valentina Fromana“ pružili su dragocjeni uvid u posljednju postaju života Fromanovih te su odlično zaokružili sve ono o čemu se u dva dana govorilo na simpoziju.

    Margarita Froman, foto: Foto TonkaOsim svjedočanstava rekonstruiranih iz raznih povijesnih izvora, o Margariti su na simpoziju progovorili i svjedoci i sudionici vremena – plesači i bivši suradnici koji se Margarite Froman još uvijek živo sjećaju. Tako sam za potrebe izlaganja intervjuirala Beatu Domić, Maju Bezjak, Milka Šparembleka, Sonju Kastl, Đurđicu Ludvig i Zlaticu Stepan koji su se prisjetili raznih specifičnih detalja koji nisu sadržani u povijesnim zapisima i novinskim člancima tog vremena. Posebno je dirljiva bila njihova velika želja da i svojim svjedočanstvima pomognu da sjećanje na Margaritu Froman ostane sačuvano i za generacije koje dolaze.

    © Mihaela Devald, PLESNA SCENA.hr, 13. siječnja 2021.

Piše:

Mihaela
Devald

kritike i eseji