Vile hrvatske Arkadije

Zadarski plesni ansambl: Petar Zoranić, Planine, kor. i red. Sanja Petrovski

  • U nizu događanja 22. studenog u Zadru, vezanih uz proslavu Dana grada, pronašao je svoju priliku i Zadarski plesni ansambl te je u Hrvatskoj kazališnoj kući, inače koproducentu predstave, obnovio ljetošnju premijeru Planine Petra Zoranića u koreografiji i režiji Sanje Petrovski. Zanimljivo je da su istovremeno ansambl i autorica pozvani u obnovu poznate istoimene predstave zadarskog Kazališta lutaka, koju je prema Marinu Cariću postavila Milena Dundov.
    Perivoj Slave; Zadarski plesni ansambl: Petar Zoranić, Planine, kor. i red. Sanja Petrovski, foto © Željko Karavida
    Milena Dundov zamislila je i dodala, očito intuitivno točno, jednu lijepu pastoralnu plesnu sliku za zadarske plesačice i ne znajući da ansambl već radi na svojoj interpretaciji Planina. A ona je plesna s dramskim dijelovima (ovdje su gosti glumci Vinko Radovčić kao zaljubljeni pastir, Sanja Zalović – dramatična Bura i Mirko Šatalić koji se na kraju kao Marin Držić pridružuje nadahnutoj mladosti), sva u renesansnom ugođaju, kako u izboru glazbe, tako i u finoj uzdržanosti i mekoći kretnji lijepih, mladih vila (Stošija Zrinski, Josipa Štulić, Matea Bilosnić, Nikolina Dolfić, Maša Zupčić, Matea Petričić, Martina Ružić, Tea Kulaš, Filipa Bavčević) koje mogu izliječiti boli.

    Motiv iz povijesti Zadra; Zadarski plesni ansambl: Petar Zoranić, Planine, kor. i red. Sanja Petrovski, foto © Željko KaravidaIako je i ovdje nesumnjivo prisutno domoljublje, uvijek isticano uz Zoranićev roman, Sanja Petrovski naglasak stavlja na mirnu ljepotu i duhovnost piščeve Arkadije. U tom smislu u koreografiji koristi elemente povijesnih plesova i baleta, pa tako i za Pastira poziva u goste mladog baletnog umjetnika iz Osijeka Vuka Ognjenovića.

    Vila Milost sa zlatnom jabukom; Zadarski plesni ansambl: Petar Zoranić, Planine, kor. i red. Sanja Petrovski, foto © Željko KaravidaSiromašno kazalište, kakvo već plesno jest (koje i ne podnosi veliku scenografiju), uz svjetlo i projekciju fotografija Igora Petrovskog, likovnu dimenziju scene gradi kroz plastiku tijela, mekoću kostima i simboliku rekvizita. Bijele haljine kostimografkinje Marije Šarić Ban prate linije i pokrete tijela, dajući mu prozračnost i nježnu, djevojačku ženstvenost, i tek detaljem individualiziraju plesačicu odnosno lik Vile (Hrvatica, Dinara, Zorica, Istina, Milost…).

    Vila Dinara priprema čarobni napitak kojim će osloboditi Zorana ljubavne boli; Zadarski plesni ansambl: Petar Zoranić, Planine, kor. i red. Sanja Petrovski, foto © Željko KaravidaPredmeti koji se pojavljuju imaju vrlo precizno značenje. To su, primjerice kada je riječ o nastanku grada relikvijari u obliku ruku, znakoviti za Zlato i srebro Zadra, zlatni kotao/tanjur u kojemu Dinarka spravlja čarobni napitak kojim će osloboditi Zorana ljubavne boli; platno lelujavo kao voda, ili osjenčano projiciranom fotografijom kao stijena u sceni kako je nastala Bura. U tom smislu topao je i duhovit detalj u perivoju Slave gdje se tašte znamenite vile Latinka, Kaldejka i Grkinja razmeću zlatnim jabukama a skromna, nježna Vila Hrvatica s crvenom vrpcom upletenom u pletenice u trenutku malodušnosti pusti svoje prave, prirodne, crvene jabučice da se otkotrljaju, jer ionako izazivaju samo podsmijeh visokog društva.

    Kako je nastala Bura; Zadarski plesni ansambl: Petar Zoranić, Planine, kor. i red. Sanja Petrovski, foto © Željko KaravidaPlanine Zadarskog plesnog ansambla, premijerno izvedene u Providurovoj palači, izvođene su na otvorenim prostorima Zadra, Nina, Obrovca, i sigurno se mogu sjajno ugnijezditi u prirodne ambijente kamenih ograda i renesansnih trgova. Mislim da velika, zatvorena kazališna kutija prigušuje prirodnu poetičnost predstave, odnosno da ona u prilagodbi prostoru zahtijeva (i zaslužuje!) višu tehničku podršku, u smislu svjetla, projekcije, pa i realizacije zvuka. 

    © Maja Đurinović, KULISA.eu, 26. studenoga 2008.

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji