Magična Nikija

Balet HNK u Splitu: Ludwig Minkus, Bajadera, red. i kor. Valentina Ganibalova (prema koreografiji Mariusa Petipaa u verziji V. I. Ponomarjeva i V. M. Čabukianija)

  • Balet HNK u Splitu: Ludwig Minkus, Bajadera, red. i kor. Valentina Ganibalova (prema koreografiji Mariusa Petipaa u verziji V. I. Ponomarjeva i V. M. Čabukianija)
    Minkusova Bajadera, za razliku od Don Quijotea istog autora, čekala je cijelo stoljeće izvedbu izvan Rusije, najprije u Americi 1980, a potom i u Europi 1993. godine. Na hrvatskoj premijeri, održanoj u svibnju 2002. u zagrebačkom HNK, Almira Osmanović, današnja ravnateljica splitskog Baleta, plesala je ulogu Gamzati. Razlog tako duga čekanja, uz činjenicu da je riječ o jednom od najtežih i najzahtjevnijih klasičnih baleta, vjerojatno leži i u podatku da Bajadera zahtjeva bogatu produkciju jer bez raskošna pakiranja (kostim i scena) teško da bi zadržala pažnju gledatelja dulje od sat vremena, a traje gotovo tri.

    Balet HNK u Splitu: Ludwig Minkus, Bajadera, red. i kor. Valentina Ganibalova (prema koreografiji Mariusa Petipaa u verziji V. I. Ponomarjeva i V. M. Čabukianija)Cijela priča stane u nekoliko rečenica. U prekrasnu Nikiju zaljubljen je Brahman, no ona ga odbija. Zaljubi se u ratnika Solora koji joj uzvraća ljubav, ali je se iste odriče zbog Radžine kćeri Gamzati koja je ljubomorna i Nikiju doživljava kao prijetnju. Brahman Radži kaže da je Solor zaljubljen u Nikiju. Na proslavi zaruka Gamzati i Solora, sluškinja po nalogu Radže dodaje Nikiji košaricu s cvijećem u kojem je zmija. Ugriz je koban i Nikija umire. Zadnji čin je snoviđenje koje je posljedica duševnog rastrojstva Solora mučena savješću i opijumom.

    Prolog i prva slika prvog čina upoznavanje je s likovima i uvođenje u jednostavnu melodramatsku priču (bio bi to dobar predložak za sapunicu) – plesno, dramski i glazbeno nezanimljiv. No pažnju u početku drži bajkovita scenografija, bogati kostimi, egzotična atmosfera. A kad se oko zasiti, senzacije pojavi se iznimno zanimljiva Nikija, zanimljiva zahvaljujući pojavnosti i plesu Irine Čabine koja kao da je sišla sa slike indijskih božica, a pojavi se baš kad gledatelj pomisli da tolika pantomimska naracija opterećena patetikom i nema nekog kazališnog smisla.

    Balet HNK u Splitu: Ludwig Minkus, Bajadera, red. i kor. Valentina Ganibalova (prema koreografiji Mariusa Petipaa u verziji V. I. Ponomarjeva i V. M. Čabukianija)U drugom činu kreće parada plesnih točaka, grupnih  i solističkih: Julija Pivotskaja (Gamzati) u nizu je odvrtila šest fuetea i pokazala odličnu kondiciju i tehniku, ali ne i ono malo više zbog čega bismo pamtili rolu, Artjom Žusov (Solor) tehnički je odličan, čistih linija i mekih skokova, ali blijede emotivnosti koja ne nosi priču, što posebice nedostaje u zadnjem činu.

    Grupni nastupi (velike pratilje, male pratilje, Ples Vatre i svi ostali) pokazali su veliku uvježbanost, odličnu kondiciju plesača, za što svakako treba istaknuti zasluge plesnih pedagoga i baletnih majstora Ljudmile Safronove, Almire Osmanović i Vlodimira Šuvalova. Veseli vidjeti brojne polaznice Baletnog studija kao Crnčiće, šarmantne i ujednačene.

    Balet HNK u Splitu: Ludwig Minkus, Bajadera, red. i kor. Valentina Ganibalova (prema koreografiji Mariusa Petipaa u verziji V. I. Ponomarjeva i V. M. Čabukianija)I onda ponovo u drugom činu – potpuno magična Irina Čabina. Jedina koja je nosila i dramu priče, potpuno utjelovljene ostavljene žene, istovremeno krhka, slomljena i erotična na način na koji je porculan erotičan usnama. Dosljedno i pokretom i emocijom, njezin ples spoj je tradicionalnog indijskog plesa i klasičnog baleta i ima ono nešto zbog čega gledatelj pamti plesača.

    Zadnji čin je bijeli balet, bijeli san rastrojenog Solara, izgubljenog u sivilu opijumskog dima. Koreografkinja Valentina Ganibalova simbolički rješava tog zlog prijatelja likom Fakira kojeg tumači Ajdar Valejev, plesač istančane senzibilnosti i ekspresije.

    Balet HNK u Splitu: Ludwig Minkus, Bajadera, red. i kor. Valentina Ganibalova (prema koreografiji Mariusa Petipaa u verziji V. I. Ponomarjeva i V. M. Čabukianija)Orkestar HNK u Splitu pod ravnanjem maestra Harija Zlodre korektno je odradio svoj dio posla u ovom velikom i zahtjevnom projektu. Za raskošno pakiranje, koje je najnovijoj splitskoj premijeri dalo osobitu privlačnost, zaslužan je provjereni tim suradnica koje su radile na prvoj hrvatskoj izvedbi Bajadere, scenografkinja Dinka Jeričević i kostimografkinje Ika Škomrlj i Dijana Kosec Bourek te nadareni tvorac atmosfere Deni Šesnić (oblikovanje svjetla).

    © Nina Šegvić, KULISA.eu, 15. ožujka 2009.

kritike i eseji