Krajolik za božanske lutke

Balet HNK u Zagrebu: Edward Clug – Milko Lazar, Razloga 4 / 4 Reasons, kor. i red. Edward Clug

  • HNK u Zagrebu: Edward Clug – Milko Lazar, Razloga 4 / 4 Reasons, kor. i red. Edward Clug, foto: Saša NoovkovićPrikaz mariborske predstave Prêt-à-porter Cluga i Lazara, koja je početkom srpnja prošle godine gostovala na Riječkim ljetnim noćima, završila sam riječima: "Gospodine Clug, veselimo se premijeri u Zagrebu!" To sam najozbiljnije mislila, budući da rad Edwarda Cluga pratim od njegovih autorskih početaka.

    I očekivanja su doista ispunjena. Ostajući u poetici i estetici bliskoj Prêt-à-porteru, Clug i Lazar nastavili su otkrivati harmoniju zvuka i tijela u prostoru. Opet je to nježno, suptilno tkanje: bijela koža i crni kostim, tijela sjenčana između svjetla i tame. Nekako asketski i duhovno, posvećeno i prisutno. Profinjena, terminologijom s početka 20. stoljeća, pokretna plastika.

    HNK u Zagrebu: Edward Clug – Milko Lazar, Razloga 4 / 4 Reasons, kor. i red. Edward Clug, foto: Saša NoovkovićI kao što nema boje ni scenskog spektakla, nema ni zvijezde predstave ni statusne hijerarhije. Desetero plesača (Petra Vargović, Pavla Mikolavčić, Ersilia Nikpalj, Ksenija Krutova i Sabrina Feicher te George Stanciu, Eugen Dobrescu, Benjamin Duran, Dan Rus i Ovidiu Muscalu) nastupa tiho i precizno, osobno u kombinaciji kvaliteta ali bez emotivne ekspresije, i u vrlo jasno zadanom rukopisu. Podsjetili su me na poznati tekst Heinricha von Kleista O mariontskom kazalištu u kojem autor vodi dijalog s baletnim prvakom, koji uspoređuje i promišlja pokrete plesača i lutke… Možda zato što sve funkcionira poput preciznog mehanizma u nekom neobičnom kazalištu lutaka. Naime, autor neprimjetnim crnim zastorima dijeli prostor, odnosno otvara ga i zatvara, kadrira sliku. Trake svjetla režu tijela vezana gravitacijom uz pod. Pa se onda vidi samo gornji dio torza, ili cijeli torzo, bez glave ili s njom, samo noge (sjajna je slika treperavih nogu na špicama) ili samo glava, ruka. Tijela se uvlače u kadar, bivaju izvučena, donji dio ženskog tijela visi obješen poput lutke, da bi ga netko skinuo s vješalice i spustio, jedan plesač padne kao bačen odozgo, ili se, budući da je prostor scene otvoren u srednjoj zoni, plesači naglo pojave odozdo ili naglo propadnu (poput ginjola). I bez obzira na silno nijansiranje pokreta udova i bogatstvo eforta, ostaje svijest o čvrstoj vertikali kičme, asocijacija na božanskog lutka.

    HNK u Zagrebu: Milko Lazar - Edward Clug, Razloga 4 / 4 Reasons, kor. i red. Edward Clug, foto: Saša NoovkovićKlavir Milka Lazara i violina Jelene Ždrale smješteni su u tamnoj dubini lijevog dijela scene. Čuju se kao izvor zvuka, a naslućuju u obliku. Njihova glazba skladno se prožima i ulazi u prostor u osvijetljene komadiće scene, privlači i pokreće tijela. Unutar cijele kompozicije postoje izmjene tempa i dinamike, izmjene sola i dueta i terceta – uvjetno rečeno jer su podrške slučajne, u prolazu, susretu, rezultat istodobnog bivanja na istom mjestu; s osvjetljenjem scene otvara se prostor za cijelu grupu (mušku pa žensku), ali se ne dešava ništa spektakularno poput simultane sekvence, niti se nešto bitno mijenja u smislu izraza. Jednostavno, predstava traje u nadrealnoj ljepoti napetih mišića, na trenutak svijetlu izloženog tijela i smirenoj arhitekturi poetskih slika.

    © Maja Đurinović, KULISA.eu, 1. travnja 2009.

Piše:

Maja
Đurinović

kritike i eseji